T-84 | |
---|---|
Svojstva | |
Posada | 3 |
Dužina | 7.086 m |
Širina | 3,775 m |
Visina | 2,215 m |
Težina | 46 t |
Oklop i naoružanje | |
Oklop | višeslojni, eksplozivo-reaktivni |
Osnovno naoružanje | 1x 125 mm KBA3 glatkocijevni top |
Sekundarno naoružanje | mitraljez KT-7.62 7.62 mm, teški mitraljez 12.7 mm KT-12.7 |
Pokretljivost | |
Pogon | dizelski motor 6TD-2 1.200 KS (890 kW) |
Suspenzija | torzijske poluge |
Brzina na cesti | 65 km/h |
Snaga/težina | 26 KS/t |
Domet | 540 km |
T-84 je ukrajinski glavni borbeni tenk proizašao iz tenka T-80, tačnije na njegovoj verziji sa dizelskim motorom T-80UD. Uveden je u operativnu upotrebu ukrajinskih oružanih snaga 1999. godine.
T-84 je zapravo nastavak razvoja tenka T-80 kojeg je projektovao biro KMDB iz Harkiva. Glavni cilj ovog projekta je bio izboriti nezavisnost ukrajinske namjenske industrije od Rusije nakon što je došlo do potekošća o ispunjavanju obaveza iz ugovora prodaje T-80UD tenkova Pakistanu.[1][2] Glavna razlika po pitanju vanjskog izgleda od prethodnih tenkova je nova ukrajinska zavarena kupola koja je zamijenila lijevanu rusku kupolu (neki od T-80 tenkova isporuöenih Pakistanu imaju ukrajinske kupole, ali im nedostaju druga poboljšanja od T-84 tenka).[3]
Značajna karakteristika T-84 tenka je omjer snage i mase koji iznosi 26 KS/t. Tenk je projektovan da dobro izdrži klime sa visokim temperaturama što uključuje klimatizaciju prostora posade.
Nakon raspada SSSR-a fabrika Mališev nije bila više u stanju nabavljati keramičke module iz Rusije, umjesto toga se po pitanju zaštite upotrebljava guma. Ukrajina je proizvela nekoliko različitih verzija i prototipova ovoga tenka namijenjenim domaćem i inostranom tržištu.
Oplot MBT koji je kasnija verzija T-84 je naoružan glatkocijevnim topom KBA-3 125 mm, suspregnutim mitraljezom KT-7.62 7.62 mm i teškim mitraljezom 12.7 mm KT-12.7 koji ima ulogu protivavionske zaštite. Top tenka se puni pomoću automatskog punjača topa i ima mogućnost ispaljivanja visokoeksplozivne municije, kinetičkih penetratora ikumulativne municije.
Tenk može također iz svoje topovske cijevi vršiti ispaljivanje laserski navođenih projektila u borbi protiv neprijateljskih tenkova, oklopnih vozila i helikoptera u dometu do 5000 metara. Također može vršiti paljbu po ciljevima koji su u pokretu. Tandemska bojeva glava postavljena na projektil može uspješno djelovati protiv eksplozivno-reaktivnog oklopa i drugih modernih oklopnih zaštita.
Tenk je opremljen sa 46 projektila u borbenom kompletu od kojih se 28 nalazi u automatkom punjaču topa. Suspregnuti mitraljez ima kapacitet spremnika od 1250 metaka, mitrljez 12.7 mm 450, a psoada takđer raspolaže sa 450 metaka za automat AKS.[4]
Sistem za upravljanje paljbom (SUP) je savremen i ima visoku vjerovatnoću pogađanja cilja iz pokreta, danju i noću, uz mogućnost da i komandir tenka gađa. Nišandžija na raspolaganju ima stabiliziranu dnevnu nišansku spravu 1G46 "Irtiš" s povećanjem 2,7x i 12x, integriranim laserskim daljinometrom i uređajem za vođenje raketa. Za ciljanje noću upotrebljava se uređaj T01-K01 dometa 600-900 metara u pasivnom režimu i 1300 m u aktivnom režimu (uz upotrebu IC reflektora). Na tenkove predviđene za izvoz se umjesto nišana T01-K01 ugrađuje termovizijski sistem Buran-E. Komandir za osmatranje koristi dnevno-noćnu spravu TKN-4S "Agat", kojom danju može otkriti ciljeve na udaljenosti od 5000 m, a noću na 900 m. U sastav sistema za upravljanje paljbom ulaze još i balistički računar 1V528 i stabilizator topa 2E42. Budući da ova elektronska oprema ne spada u najsavremenija rješenja, proizvođač nudi i mogućnost ugradnje elektronike zapadnog porijekla.
Oklopna zaštita je na istom nivou kao kod tenka T-80U. Kao i kod svih savremenih tenkova na prednjem dijelu kupole i tijela vozila primijenjen je višeslojni oklop. Na vozilo je postavljen i eksplozivni reaktivni oklop (ukrajinska verzija sličnog ruskog oklopa Kontakt-5) koji štiti od kumulativnih projektila i znatno umanjuje efikasnost potkalibarskih penetratora. Tenk T-84 opremljen je optoelektronskim sistemom za aktivnu odbranu Štora-1. Sistem se sastoji od signalizatora laserskog zračenja, lansera dimnih kutija i dva IC ometača koji smanjuju vjerojatnost pogađanja protivničkih protivoklopnih vođenih raketa.
Za pogon tenka koristi se dvotaktni 6-cilindrični dizelski motor 6TD-2, s vodenim hlađenjem i direktnim ubrizgavanjem goriva. Maksimalna snaga motora je 1200 KS pri 3000 obrtaja u minuti. Prednosti ovog motora u odnosu na konkurentni agregat V-46 su nešto manja potrošnja goriva, manje dimenzije i izbacivanje ispušnih plinova kroz hladnjak (čime se smanjuje IC odraz tenka). Međutim motor 6TD-2 ima i nekoliko ozbiljnih mana - kraći vijek trajanja, manju pouzdanost, probleme s hlađenjem pri visokim temperaturama i višu cijenu. Zato je u tenk na zahtjev moguće ugraditi i slabiji motor 6TD-1 (1000 ks), koji je znatno pouzdaniji i ima duži radni vijek. Snaga se prenosi preko mehaničkog prijenosa s dva planetarna mjenjača (7 stepeni prijenosa za kretanje naprijed i jedan za natrag) i servo-hidrauličnim uređajem za upravljanje. Moguća je ugradnja savremenijeg prijenosa i gusjenica s gumenim papučama za kretanje po asfaltnim cestama.[5]