Tanker je naziv za teretni brod posebno sagrađen za prijevoz tereta u tekućem (i rjeđe) plinovitom stanju.[1] Tankeri najčešće prevoze naftu, odnosno naftne derivate.
Najveći tankeri se nazivaju supertankerima.
U avijaciji tzv. zračni tankeri predstavljaju posebno sagrađene avione kojima je svrha snabdijevati druge avione gorivom.
Kapacitet tankera se kreće od nekoliko stotina tona, što uključuje brodove za opsluživanje malih luka i priobalnih naselja, do nekoliko stotina hiljada tona, za prevoz u dugim plovidbama. Pored tankera za okeane ili mora, postoje specijalni tankeri na unutrašnjim vodama, koji operišu na rijekam i kanalima. Oni imaju kapacitet od nekoliko hiljada tona.
Tankeri prevoze razne vrste materija, uključujući:
Tankeri su relativno nova zamisao, koja potiče od kraja 19. vijeka. Prije toga nije postojala tehnologija koja bi omogućila prenos tečnih tereta, naveliko. Tečnosti su se prevozile u bačvama.
Tankeri koji služe za prevoz tečnih goriva su klasificirani u skladu sa svojim kapacitetom.
Shell Oil je 1954. razvio sistem AFRA, koji klasificira tankere različite veličine. Da bi omogućio neovisno mjerenje, Shell je konsultovao "London Tanker Brokers’ Panel (LTBP)". Najprije su podijelili grupe za: Opću namjenu, sa nosivošću ispod 25.000 tona nosivosti (en: deadweight)(DWT); srednja opseg, za brodove između 25.000 i 45.000 DWT, i veliki opseg, za tada enormno velike brodove preko 45,000 DWT. Brodovi su postali veći tokom 1970-tih, i lista je proširena. U tabeli su tone, u stvari "duge tone":