Tirmizijin Sunen (Arapski جامع الترمذي) je jedna od 6 hadiskih zbirki koju je skupio autor Ebu Isa Muhammed El-Tirmizi. Smatra se petom po "jačini" u nizu od šest najpriznatijih hadiskih kolekcija.
U Tirmizijevom Sunenu je oko 4.000 ili, tačnije, 3.956 hadisa[1], što je manje nego u zbirkama Buharije i Muslima, ali je u ovoj zbirci daleko manje ponovljenih hadisa.
Hadiske zbirke sa imenom "sunen", uglavnom, tretiraju hadise iz domena šeriatsko-pravnih propisa. Međutim, ovu njegovu zirku karakterizira univerzalnost i sveobuhvatnost, pa je nazvana i imenom El-Džamia (skup). Uvrštavajući hadise u svoju zbirku, Tirmizijevi kriteriji nisu bili strogi poput kriterija njegovih prethodnika Buharije i Muslima, pa su kod njega evidentni, pored autentiönih, kojih ima puno, i jedan broj dobrih-hasen i je-dan broj slabih (daif) predaja. Nakon temeljnih analiza njegove zbirke, hadiski stručnjaci konstatovali su da u ovom djelu imaju četiri kategorije hadisa:
Autentični hadisi koji ispunjavaju uvjete Buharije i Muslima;
Autentični hadisi koji ispunjavaju uvjete Ebu Davuda i Nesaije;
Dobri (hasen) hadisi koji ne sadrže mahane; i
Slabi (da'if) hadisi koji imaju vidljive nedostatke[2]
Tirmizi je uvrstio samo hadise po kojima su radili islamski pravnici i na temelju kojih su temeljili svoje stavove.
Uz svaki hadis on donosi stepen vjerodostojnosti, odnosno ocjenu hadisa, što nije slučaj kod drugih autora. Kada navodi i slabu predaju, on obavezno ukazuje na njenu slabost i konkretno obrazlaže njen nedostatak.
Veoma slabe predaje ne navodi kada iznosi važne postulate islama, već ih navodi samo kada podstiče na dobre i pozitivne stvari.
Tirmizi izabere hadis vezan za određenu tematiku, a onda, nakon citiranja tog hadisa, navodi da postoji veći broj predaja koje govore isto ili slično toj tematici. Nekada izabere najjaču predaju a nekada predaju koja najviše odgovara naslovu poglavlja ili tematici koju obrađuje.
Nakon citiranja hadisa, on navodi stavove ashaba, tabiina i poznatih imama i učenjaka koja su u vezi s tim hadisom ili tematikom koju obrađuje.
Terminologija koju je koristio pri ocjeni hadisa posebno je zanimljiva. Niko prije njega takvu terminologiju i takve konstrukcije nije koristio. Samo on daje ocjenu uz hadis, npr.: "hasenun-sahihun", "sahihun-hasenun", "hasenun-sahihun-garibun" i sl.