Toplota isparavanja

Toplota isparavanja odnosno energija isparavanja ΔQv je količina toplote koja je neophodna da se određena količina neke tečnosti pretvori iz tečnog u gasovito agregatno stanje (isparavanje). Toplota isparavanja je jedna od važnijih vrijednosti duž krivulje isparavanja. Uglavnom supstance sa izrazito visokom količinom toplote se u tehničkom smislu koriste za hlađenje. Kod suprotnog procesa (kondenzacija), upravo ta količina toplote se ponovno oslobađa u vidu kondenzacijske toplote.

Rad

[uredi | uredi izvor]
Promjena u ravnoteži na primjeru vode

Za prelaz od tečnog u gasovito agregatno stanje mora se dovoditi energija, čak i kada se tečnost već nalazi na svojoj tački ključanja. Ovaj rad na odvajanju agregatnih stanja služi za premoštavanje silâ privlačenja između molekula tečnosti. Ipak, dovedena energija se ne gubi bespovratno zbog fizikalnog zakona očuvanja energije, već se "čuva" u gasu kao dio zadržane "unutrašnje" energije U.

Kod ukapljenih plemenitih gasova rad razdvajanja je najmanji, jer se kod njih trebaju premostiti samo Van der Waalsove sile, dok kod drugih tečnosti djeluju još i električni dipolni moment ili vodikove veze. Kod metala toplota isparavanja je još i veća (zbog snažnih metalnih veza), dok je ubjeljivo najviša kod soli zbog uporedivo najsnažijih ionskih veza.

Naprimjer, da bi ispario jedan kilogram vode zagrijan na 100 °C pri pritisku od 1013 mbar potrebno je dovesti energiju od ΔU = 2.088 kJ. Rad na odvajanju molekula vode je relativno visok zbog vrlo snažnih vodikovih veza između njenih molekula.