Tramvaj-voz je vrsta lakog šinskog vozila koje zadovoljava standarde sistema lake željeznice (obično gradski ulični tramvaj), ali koje također ispunjava nacionalne standarde glavnih linija, koje dozvoljavaju rad zajedno sa vozovima na glavnim linijama. Ovo omogućava postanak linija koje mogu koristiti i postojeće gradske tramvajske pruge i glavne željezničke pruge i stanice. Kombinira urbanu dostupnost tramvaja s većom brzinom voza u predgrađu.[1]
Koncept modernog tramvaj-voza nastao je u njemačkom gradu Karlsruhe u kasnim 1980-im.[2] Ovaj koncept se često naziva Karlsruhe modelom[1] i od tada je usvojen u drugim gradovima kao što su Mulhouse u Francuskoj[1] i u Kasselu, Nordhausenu i Saarbrückenu u Njemačkoj.[2]
Inverzija koncepta je poznat pod imenom voz-tramvaj; glavni voz prilagođen za vožnju ulicom u gradskoj tramvajskoj lniji, također poznat kao model Zwickau .
Tramvaj-vozovi su često korišteni u međugradskim linijama,[3] tj. povezuju različita mjesta ili gradove prema definiciji Georgea W. Hiltona i Johna F. Duea.[4]
Većina tramvaja-vozova saobraća na standardnom kolosijeku, što olakšava dijeljenje kolosijeka sa glavnim vozovima.
Vozila tramvaj-voz su dvostruko opremljena kako bi zadovoljila potrebe i tramvajskog i načina rada na glavnim prugama, s podrškom za više napona elektrifikacije ako je potrebno i sigurnosnom opremom. Sistemi Karlsruhe i Saarbrücken koriste automatsku zaštitu voza "PZB" ili "Indusi", tako da ako mašinovođa prođe signal pri zaustavljanju, aktiviraju se kočnice.
Ideja za ovakvom vrstom javnog prijevoza nije nova; u ranom 20. vijeku, međugradske tramvajske linije često su saobraćale na posebnoj pruzi između gradova, dok su se vozile na uličnoj pruzi u gradu, zajedno s ostalim vozilima. Prva međugradska linija koja se pojavila u Sjedinjenim Američkim Državama bila je pruga u ulici Newark i Granville u Ohiu, koja je otvorena 1889. Godine 1924. u Hobartu, Australija, predloženo je zajedničko korištenje pruge između tramvaja i vozova.[5]
Modeli tramvaj-vozova uključuju: