Fatimica Tratinčica Krasuljak | |
---|---|
Sistematika | |
Carstvo | Plantae |
Divizija | Angiosperme |
Razred | Eudicotiledonae |
Red | Asterales |
Porodica | Asteraceae |
Rod | Bellis |
Vrsta | B. perennis |
Dvojno ime | |
Bellis perennis | |
Sinonimi | |
|
Fatimica, tratinčica ili krasuljak (lat. Bellis perennis) jest vrsta iz porodice Asteraceae koja se često smatra arhetipskom vrstom tog imena.[1][2]
Mnoge srodne biljke također dijele isto ime, tako da razlikovanje ove vrste od drugih tratinčica nije jednostavno. Ponekad je kvalificirana kao obična ili livadska tratinčica. Historijski, također je poznata kao trava za modrice i ponekad trava za rane (iako je zajednički naziv trave za rane sada uže povezan s rodom Stachys, ranske trave). Bellis perennis porijeklom je iz zapadne, srednje i sjeverne Evrope, ali široko naturalizirana i u većini regija s umjerenom klimom, uključujući i Amerike[3][4] i Australaziju.
Bellis perennis je zeljasta višegodišnja biljka s kratkim pužućim rizomom i rozetama malih zaobljenih ili kašikastih listova, koji su dugi 2–5 cm, a rastu ravno na tlu. Ova vrsta uobičajeno kolonizira travnjake, pa ju je teško iskorijeniti košnjom – stoga i pojam "travnjačka" (tratinska). Gdje god se pojavi, smatra se često invazivnim korovom.[5]
Cvjetne glavice su kompozitne, u obliku pseudantija, koji se sastoji od mnogih kitnjastih cvjetova, prečnika 2–3 cm, s bijelim zrakastim floretima, često na vrhu crvenim i žutim cvjetnim diskovima. Svaka cvast razvija se na dršci listića, visokoj 2–10 cm, a rijetko 15 cm. Glavica, kapitulum ili cvijetni disk okružen je dvama redovima zelenih brakteja, poznatih kao "filarije".[6]
U Bosni i Hercegovini B. perennis obično cvjeta od ranog proljeća do srednjeg ljeta (na višim planinama i do jeseni). Uz visibabu, ljubičicu i još neke biljke, predstavlja prve proljetne cvjetove u Bosni i Hercegovini. Kada se gaje pod idealnim uvjetima, imaju veoma dugu sezonu cvatnje, pa čak pomalo cvjetaju i u sredini blagih zima.[7][8]
Generalno, uzgaja se na minimalnim temperaturama, s mnogo sunca i u djelimičnoj sjenci ili bez održavanja. Nema poznatog insekta ili bolesti koji bi izazvali ozbiljne probleme i općenito se mogu uzgajati u dobro isušenom tlu. Biljke se mogu razmnožavati sjemenom (generativno) nakon posljednjeg mraza ili podjelom (vegetativno) nakon cvatnje.[7][9] Iako invazivna vrsta, još se smatra vrijednom za pokrovnost u baštama, za određene postavke. Naprimjer, kao dio ukrasnih lijeha oko kuća, kao i na proljetnim livadama, gdje je poželjno niskog rasta i biranih kultivarskih boja, paralelno s minimalnom njegom i održavanjem. Tu u gomilama pomažu isključivanje štetnih korova koji su uspostavljeni i naturalizirani.
Postoje brojni kultivari s jednostrukim i dvostrukim cvjetićima, proizvodeći ravne ili sferne cvasti u svim veličinama (1–6 cm) i bojama (crvena, ružičasta, bijela, šarena). Uglavnom se uzgajaju iz sjemena, kao dvogodišnja hortikulturna biljka. Također, mogu se kupiti kao hortikulturni jastučići ili umeci u proljeće. Kultivari različitih serija i kombinacija ukrasnih detalja mogu se nabaviti u svim solidnim rasadnicima ukrasnih biljaka.
Na latinskom jeziku Bellis znači "lijepa", a perennis "vječna". Englesko ime daisy potječe od riječi day (dan) i eye (oko),[10] jer se noću glava potpuno zatvara, a ujutro otvara. Chaucer ga je nazvao "oko dana". U srednjem vijeku Bellis perennis bila je poznata kao "Mary Rose".[11] U mnogim dijelovima svijeta smatra se cvijetom djece i nevinosti.[12]
Ova biljka može se koristiti kao lisnato povrće. Mladi listovi mogu se jesti sirovi u salatama ili kuhana, uz napomenu da lišće postaje sve žilavije s dobi. Cvjetni pupoljci i latice mogu se jesti sirovi u sendvičima, supama i salatama, a također se koristi kao čaj i vitaminski dodatak.[3][7][8][13]
Bellis perennis ima astringentna (stežuća) svojstva i može se upotrebljavati kao biljni lijek.[14] U starom Rimu, hirurzi koji su pratili legije u borbu naređivali su robovima da naberu vreće pune fatimice za cijeđenje soka; otud porijeklo naučnog naziva ove biljke ("vječna") na latinskom. Zavoji su natapani ovim sokom koji je upotrebljavan za liječenje rana od mačeva i kopalja.
Bellis perennis upotrebljava se i u homeopatiji za liječenje rana nakon određenih hirurških postupaka,[15] kao i tupih ozljeda kod životinja.[16][17] Tipski, kod namjene za upotrebu u homeopatiji, biljka se bere dok je u cvijetu.[8]
Cvjetovi Bellis perennis, u tradicijskoj austrijskoj medicini, interno se uzimaju kao čaj (ili lišće kao salata), za liječenje poremećaja gastrointestinalnog i respiratornog trakta.[18]
Tratinčica se koristi i za izradu specijalnih lanaca nizalica, koji služe u dječijim igrama.[19]