Tribologija (grč - tribo- "ja trljam") jeste nauka o trenju, podmazivanju i trošenju materijala. Formalno definisano, to je nauka i tehnologija međudjelovanja površina u relativnom kretanju, kao i o ostaloj praksi u vezi s tim.[1]
Proučavanje tribologije najčešće ima primjenu u mašinskim konstrukcijama sa ležajevima (klizna ili kotrljajna), ali doseže i u skoro svaki aspekt moderne tehnologije, čak i u područije kozmetike (karmin, puder i sjaj za usne).[2]
Svaki proizvod kod kojeg jedan materijal klizi ili se trlja o drugi, je obuhvaćen složenim tribologijskim međudjelovanjima, bilo da je povšina podmazana (npr. implanti kuka i druge vještačke proteze) ili nepodmazana.[3]
Ljudski zglob podložan je tribologiji. Pokret zgloba sa izmjenom pritiska i relaksacije omogućuje ishranu hrskavice površinski kao i sa kapilarnom cirkulacijom subhondralno. Trenje koje nastaje (tribologija) zahvaljujući sastavu zglobne tekučine koja je pod pritiskom omogućuje daleko bolji raspored opterećenja pri pokretu.
Leonardo da Vinci je bio prvi koji je otkrio dva zakona trenja. Prema da Vinciju, otpor trenja je isti za dva različita objekta iste težine, ali koji su u kontatku po različitim širinama i dužinama. Također je uočio da je potrebna sila da se savlada trenje dvostruko veća, kada se težina udvostruči. Slična opažanja obavio je i Charles-Augustin de Coulomb. Prvi pouzdan test trenja izveo je Charles Hatchett koristeći jednostavnu mašinu kako bi izračunao trošenje na zlatnim novčićima.[4]
Termin tribologija se počeo masovno koristiti nakon "The Jost Report-a" od 1966. godine, u kojem je napisano da se godišnje u Ujedinjenom Kraljevstvu gube velike količine novca zbog posljedica trenja, trošenja i hrđanja. Kao razultat, nekoliko centara za tribologiju osnovano je u Ujedinjenom Kraljevstvu. Od tada, ovaj naziv je ušao u inženjerski rječnik, a ljudi koji se bave tribologijom dobili su naziv tribolozi.
U proteklim godinama, mikro i nanotribologija sve više napreduje. Trenje na mikroskopski malim komponentama postaje sve više važno za razvoj novih proizvoda u elektronici, hemiji, kao i u drugim granama tehnologije.