Tur (govedo)

Tur
Status zaštite: Izumrli
Kostur tura, Danski nacionalni muzej u Kopenhagenu
Kostur tura, Danski nacionalni muzej u Kopenhagenu
Sistematika
CarstvoAnimalia
KoljenoChordata
RazredMammalia
RedArtiodactyla
PorodicaBovidae
PotporodicaBovinae
RodBos
VrstaB. primigenius
Dvojno ime
Bos primigenius
Rasprostranjenost turova
Rasprostranjenost turova

Tur (latinski: Bos primigenius) je vrsta izumrlog goveda koje je naseljavalo Evropu, Aziju i Sjevernu Afriku, i predak je sadašnjeg domaćeg goveda. Zadnji primjerak je umro u Poljskoj 1627. godine. Porijeklo imena je od praslavenske riječi turъ (staroslavenski тоуръ ‎(turŭ)) ← od riječi táwros iz indoevropskog prajezika.[1]

Obilježja i način života

[uredi | uredi izvor]
Mužjak (lijevo) i ženka (desno) tura u poređenju sa čovjekom

Postojale su 2 vrste turova: evroazijski i indijski. Ostaci stari oko 2 miliona godina pronađeni su u Indiji, te se smatra da je indijska vrsta nastala prva.[2] Za vrijeme pleistocena indijski turovi su migrirali prema Evropi i Sjevernoj Africi, prije približno 270 hiljada godina.[2] Indijsko domaće govedo zebu vodi porijeklo od indijskog tura, a evropsko domaće govedo od evroazijskog tura.

Turovi su bili veći od današnjeg domaćeg goveda, a razlikovali su se i međusobno po veličini u zavisnosti od doba i regije koju su nastanjivali. Mužjaci turova koji su živjeli za vrijeme holocena na području današnje Danske i Njemačke su u prosjeku bili visoki u ramenima od 155–180 cm, a na području Mađarske od 155–160 cm. U prosjeku su težili oko 700 kg, slično evropskom bizonu i bantengu, a primjerci iz kasnog pleistocena i do 1500 kg, poput najvećih primjeraka gaura, najveće vrste goveda današnjice.[2]

Ne postoji koncenzus oko staništa turova. Dok neki autori smatraju da je stanište tura bilo slično staništu afričkog šumskog bivola, drugi smatraju da je nastanjivao otvorene pašnjake.[3] Na osnovu oblika vilice se može zaključiti da se hranio slično današnjim domaćim govedima.[2]

Smatra se da su najveća opasnost po mladunce tura bili vukovi i medvjedi, dok odraslima zbog njihove veličine nisu predstavljali problem. U grabljivce koji su vrebali turove se mogu ubrojati i lavovi i tigrovi u vrijeme dok su nastanjivali Evropu.[2]

Izumiranje

[uredi | uredi izvor]

Još u vrijeme Herodota (5. vijek p.n.e), turovi su bili iščezli na području južne Grčke, dok su se zadržali na području južne Srbije i Trakije do 1. vijeka p.n.e.[4][5] Do 13. stoljeća, stanište turova bilo je ograničeno na područje današnje Poljske, Litvanije, Moldavije, Transilvanije i Kalinjingradske oblasti u Rusiji. Posljednji primjerak je umro prirodnom smrću 1627. godine u Poljskoj.[2]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Hrvatski jezični portal". 2016.
  2. ^ a b c d e f Van Vuure, Cis (2005). Retracing the Aurochs: History, Morphology and Ecology of An Extinct Wild Ox (jezik: engleski). Pensoft Pub. ISBN 9789546422354.
  3. ^ Beutler, Axel (1996). Die Großtierfauna Europas und ihr Einfluß auf Vegetation und Landschaft (jezik: njemački).
  4. ^ Herodot. Sedma knjiga (Polihimnija).
  5. ^ Kitchell Jr, Kenneth F. (2013). Animals in the Ancient World from A to Z (jezik: engleski). Routledge. ISBN 9780415392433.