Umor | |
---|---|
Drugi nazivi | Iscrpljenost, zamor, premor, letargija, malaksalost, iscrpljenost, malaksalost, bezvoljnost, pospanost, premorenost |
Dugi sastanci često mogu biti izvor iscrpljenosti, o čemu svjedoči Lyndon B. Johnson na ovoj fotografiji. | |
Specijalnost | Interna medicina, Porodična medicina, Psihijatrija, Psihologija |
Tretman | Izbjegavanje poznatih stresora, nezdravih navika kao što su: upotreba droga; prekomerna konzumacija alkohola, pušenje, dijeta, redovno vježbanje, lijekovi, hidriranost i vitamini |
Umor opisuje stanje izmorenosti koje se ne povlači odmorom ili snom.[1] U općoj upotrebi, umor je sinonim za ekstremni zamor ili iscrpljenost koji obično prate dugotrajnu fizičku ili mentalnu aktivnost. Kada se ne povuče nakon odmora ili spavanja, ili se pojavi neovisno o fizičkom ili mentalnom naporu, to može biti simptom zdravstvenog stanja koje može postati ozbiljno ili progresivno.[2]
Umor može biti karakteristika mentalnog poremećaja kao što je depresija; može biti povezan sa stanjima hronične boli kao što je fibromijalgija. Također se može pojaviti u stanjima hronične upale niskog nivoa i biti simptom vezan za bolest u mnogim drugim stanjima.[3] Umor često nema poznat uzrok, a prepoznaje se kao vrlo složena priroda.[4] Umoribilnost opisuje podložnost umoru.[5]
Fizički umor je posljedica mišićnog umora uzrokovan intenzivnom fizičkom aktivnošću.[6][7][8] Mentalni umor je posljedica produženih perioda kognitivne aktivnosti koja narušava kognitivne sposobnosti. Mentalni umor se može manifestovati kao pospanost, letargija ili umor usmjerene pažnje.[9] Mental fatigue can also impair physical performance.[10]
Fizički zamor, ili mišićni umor, je privremena fizička nesposobnost mišića da rade optimalno. Početak zamora mišića tokom fizičke aktivnosti je postepen i zavisi od nivoa fizičke spremnosti pojedinca – drugi faktori uključuju nedostatak sna i opće zdravstveno stanje.[11] Fizički umor može biti uzrokovan nedostatkom energije u mišićima, smanjenjem efikasnosti neuromišićne veze ili smanjenjem nagona koji potiče iz centralnog nervnog sistema, a može se preokrenuti odmorom.[12] Središnja komponenta umora je izazvana povećanjem nivoa serotonina u centralnom nervnom sistemu.[13] Tokom motorne aktivnosti, serotonin se oslobađa u sinapsama koje dolaze u kontakt s motornim neuronima podstiče kontrakciju mišića.[14] Tokom visokog nivoa motorne aktivnosti, povećava se količina oslobođenog serotonina i dolazi do prelivanja. Serotonin se vezuje za vansinapsne receptore koji se nalaze na aksonskom početnom segmentu motornih neurona, što rezultira inhibiranjem pokretanja nervnih impulsa, a time i kontrakcije mišića.[15]
Testiranje mišićne snage može se koristiti za utvrđivanje prisutnosti neurvnomišićne bolesti, ali ne može utvrditi njen uzrok. Dodatna ispitivanja, kao što je elektromiografija, mogu pružiti dijagnostičke informacije, ali informacije dobivene samo testiranjem mišićne snage nisu dovoljne za dijagnosticiranje većine neuromišićnih poremećaja.[16]
Osobe sa multiplom sklerozom doživljavaju oblik silne iscrpljenosti ili umora koji se može pojaviti u bilo koje doba dana, tokom bilo kojeg trajanja, i koji se ne mora nužno ponavljati u prepoznatljivom obrascu za bilo kojeg datog pacijenta, koji se naziva "nervni umor", a često i kao "umor od multiple skleroze".[17][18]
Mentalni umor je privremena nemogućnost održavanja optimalnih kognitivnih performansi. Početak mentalnog umora tokom bilo koje kognitivne aktivnosti je postepen i zavisi od kognitivnih sposobnosti pojedinca, kao i od drugih faktora, kao što su nedostatak sna i opće zdravlje. Pokazalo se i da mentalni umor smanjuje fizičke performanse.[9] Može se manifestirati kao somnolencija, letargija, umor usmjerene pažnje ili odsustvo. Istraživanja također sugeriraju da je mentalni umor usko povezan s konceptom iscrpljenošću ega. Naprimjer, jedna unaprijed registrirana studija od 686 učesnika otkrila je da će se ljudi nakon mentalnog napora vjerovatno odvojiti i postati manje zainteresirani za daljnji napor.[19] Smanjena pažnja se također može opisati kao manje ili više smanjen nivo svijesti.[20] U svakom slučaju, ovo može biti opasno kada se obavljaju poslovi koji zahtijevaju stalnu koncentraciju, kao što je upravljanje velikim vozilima. Naprimjer, osoba koja je dovoljno pospana može doživjeti mikrospavanje. Međutim, objektivno kognitivno testiranje može se koristiti za razlikovanje neurokognitivnih deficita kod bolesti mozga od onih koji se mogu pripisati umoru.
Vjeruje se da percepcija mentalnog umora modulira retikularni aktivirajući sistem (RAS).
Umor utiče na vrijeme reakcije vozača, svijest o opasnostima oko sebe i njihovu pažnju. Pospani vozači imaju tri puta veću vjerovatnoću da budu uključeni u saobraćajnu nesreću i ako su budni više od 20 sati, to je ekvivalentno vožnji s koncentracijom alkohola u krvi od 0,08%.[21]
Vjeruje se da percepcija mentalnog umora modulira retikularni aktivirajući sistem (RAS).
Umor utiče na vrijeme reakcije vozača, svijest o opasnostima oko sebe i njihovu pažnju. Pospani vozači imaju tri puta veću vjerovatnoću da budu uključeni u saobraćajnu nesreću i ako su budni više od 20 sati, što je ekvivalentno vožnji s koncentracijom alkohola u krvi od 0,08%.[22]
Ako osoba s umorom odluči potražiti savjet ljekara, opći cilj je identificirati i isključiti sva stanja koja se mogu liječiti. Ovo se radi uzimanjem u obzir historije bolesti osobe, svih drugih simptoma koji su prisutni i procjenom kvaliteta samog umora. Pogođena osoba može prepoznati obrasce umora, kao što je umornost u određeno doba dana, da li se umor povećava tokom dana i da li se umor smanjuje nakon drijemanja.
Budući da poremećaj sna značajno doprinosi umoru, dijagnostička procjena uzima u obzir kvalitet sna, emocionalno stanje osobe, obrazac spavanja i nivo stresa. Važna je količina sna, sati koji su predviđeni za spavanje i koliko se puta osoba probudi tokom noći. Može se naručiti proučavanje spavanja da bi se isključio poremećaj spavanja.
Depresija i druga psihološka stanja mogu izazvati umor, tako da se ljudi koji prijavljuju umor rutinski pregledaju na ova stanja, zajedno sa poremećajem upotrebe supstanci, lošom ishranom i nedostatkom fizičke vježbe, što paradoksalno povećava umor.
Osnovni medicinski test ovise mogu obaviti kako bi se isključili uobičajeni uzroci umora. To uključuje test krvi za provjeru infekcije ili anemija, analizu mokraće za traženje znakova bolesti jetre ili dijabetes melitus i druge testove za provjeru bubrega i funkcije jetra, kao što je sveobuhvatni metabolički panel.[23] Drugi testovi se mogu izabrati u zavisnosti od socijalne historije pacijenta, kao što je HIV test ili test trudnoće.
Umor se općenito smatra dugotrajnijim stanjem nego pospanost (somnolencija).[24] Iako pospanost može biti simptom zdravstvenog stanja, obično je posljedica nedostatka mirnog sna ili nedostatka stimulacija.[25] Hronični umor, s druge strane, u većini slučajeva je simptom većeg medicinskog problema. Manifestuje se u mentalnom ili fizičkom umoru i nemogućnosti da se obavljaju zadaci pri normalnom radu.[26] Oboje se često koriste naizmjenično, pa čak i kategorizirani pod opisom 'biti umoran'. Umor se često opisuje kao neugodan umor, dok je pospanost ugodna i primamljiva.
|pmc=
(pomoć). PMID 32672087.
Byung-Chul Han: Müdigkeitsgesellschaft. Matthes & Seitz, Berlin 2010, ISBN 978-3-88221-616-5. (Philosophical essay about fatigue as a sociological problem and symptom).
Šablon:Opći simptomi i znakovi Šablon:Opća hladnoća Šablon:Mentalni procesi