Utjecaj nanotehnologije

Utjecaj nanotehnologije se proširuje od njene medicinske, etičke, mentalne, pravne i okolišne primjene na polja inžinjerstva, biologije, hemije, računarstva, nauke o materijalima, vojne primjene, i komunikacija. Glavne koristi od nanotehnologije uključuju poboljšane proizvodne metode, sisteme za prečišćavanje vode, energetske sisteme, fizička poboljšanja, nanomedicinu, bolje metode proizvodnje hrane, i druge oblasti.[1] Smanjenje dimenzija nanotehnologijom može dozvoliti automatizaciju poslova, koji su prije bili nedostupni zbog fizičkih ograničenja, što dovodi do smanjenja upotrebe radne snage, zemljišta, ili potreba za održavanjem, koje su radili ljudi.

Potencijalni rizici uključuju okolinske, zdravstvene, i sigurnosne teme; tranzicioni efekti, kao što su premještaj tradicionalne industrije, kako proizvodi nanotehnologije budu dominirali; vojne primjene u svrhu biološkog ratovanja i implantata za vojnike, uz nadgledanje pomoću nano-senzora - što brine zagovornike ljudskih prava.

Ovo može biti posebno značajno ako potencijalni negativni efekti budu nadgledani, prije nego što proizvodi budu pušteni u upotrebu.

Da li nanotehnologija zaslužuje posebnu regulaciju od strane vlada, je kontroverzno pitanje. Regulatorna tijela kao što su United States Environmental Protection Agency (Agencija SAD za okolinsku zaštitu) i Health & Consumer Protection Directorate of the European Commission (Direktorat Evropske komisije za zdravlje i zaštitu potrošača) su započele sa razmatranjem potencijalnih rizika upotrebe nanodjelića.

Sektor organske hrane je bio prvi koji je isposlovao regulacijom isključenje inžinjerski dobijenih nanodjelića iz certificirane organske proizvodnje u Australiji i Ujedinjenom Kraljevstvu.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "About the NNI | National Nanotechnology Initiative". www.nano.gov. Pristupljeno 2024-06-27.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]