Utrikulus
| Utrikulus | |
|---|---|
 Komponente unutrašnjeh uha ukljućujući i utrikulus | |
| Detalji | |
| Latinski | Utriculus |
| Prekurzor | Ektoderm |
| Dio od | Unutrašnje uho kičmenjaka |
| Sistem | Čula |
| Identifikatori | |
| Gray's | p.1051 |
| TA | A15.3.03.063 |
| FMA | 61113 |
| Anatomska terminologija | |
Utrikulus i sakulus su dva otolitska organa u unutrašnjem uhu kičmenjaka. Oni su dio sistema za balansiranje (membranski labirint) u predvorju koštanog lavirinta (mala ovalna komora).[1] Koriste sitno kamenčiće (kalcij-karbonat) i viskoznu tečnost da stimulišu trepljaste ćelije da detektuju kretanje i orijentaciju. Utrikulus detektuje linearna ubrzanja i nagibe glave u horizontalnoj ravni. Riječ utriclulus dolazi od latiniziranog grčkog termine latinski uter = kožna torba.
Struktura
[uredi | uredi izvor]Utrikulus je veći od sakulusa i duguljastog je oblika, poprečno sabijen i zauzima gornji i zadnji dio peredvorja (vestibuluma), ležeći u kontaktu sa recessus ellipticus i dijelom ispod njega.
Makula
[uredi | uredi izvor]| Macula of utricle | |
|---|---|
 Ilustracija otolitnih organa sa detaljima utrikulusa, otokonija, endolimfe, kupule, makula, trepljastih ćelija i filamenata sakulusnog živca | |
| Detalji | |
| Latinski | Macula utriculi |
| Identifikatori | |
| Gray's | p.1051 |
| TA | A15.3.03.063 |
| FMA | 61113 |
| Anatomska terminologija | |
Makula utrikulusa (macula acustica utriculi) je malo (2 x 3 mm) zadebljanje koje se nalazi vodoravno na dnu utrikulusa. gdje epitel sadrži vestibulumske trepljaste ćelije, koje omogućavaju osobi da uoči promjene u geografskoj širini i ubrzanja, kao i efekte gravitacije; prima utrikulusne filamente slušnog živca.
Trepljaste ćelije dlake mehanoreceptori koji imaju 40 do 70 stereocilija i samo jedu pravu ciliju, zvanu kinocilija. Kinocilijs je jedina senzorna površina trepljaste ćelije i ono što uzrokuje njenu polarizaciju. Vrhovi ovih stereocilija i kinocilija ugrađeni su u želatinski sloj, koji zajedno sa statokonijem formira otolitsku membranu.[2] Ova membrana je opterećena granulama proteiniziranog kalcij- karbonata koje se zovu otoliti. Otolitna membrana dodaje težinu vrhovima trepljastih ćelija i povećava njihovu inerciju. Dodatak u težini i inerciji je od vitalnog značaja za sposobnost utrikulusa da detektuje linearno ubrzanje, kao što je opisano u nastavku, i da odredi orijentaciju glave.[3] Kada je glava nagnuta tako da gravitacija povuče statokonij, želatinski sloj se također povlači u istom smjeru, uzrokujući savijanje senzornih treplji. U otolitnim organima pokreće se aktivnost labirinta odgovorna za nistagmus izazvan rotacijom van vertikalne ose i spaja se sa okulomotornim sistemom putem mehanizma za skladištenje brzine.[4]
Mikroanatomija
[uredi | uredi izvor]Šupljina utrikulusa komunicira iza sa polukružnim kanalima preko pet otvora.
Ductus utriculosaccularis odvaja se od prednjeg zida utrikulusa i otvara se u ductus endolymphaticus.
Funkcija
[uredi | uredi izvor]Utrikulus sadrži mehanoreceptore zvane trepljaste ćelije, koje razlikuju stepene naginjanja glave, zahvaljujući njihovoj apikalnoj postavci stereocilija. One su prekrivene otolitiima koji, zbog gravitacije, povlače stereocilije i naginju ih. U zavisnosti od toga da li je nagib u smjeru kinocilija ili ne, rezultirajuća polarizacija trepljastih ćelija je ekscitacijska (depolarizirajuća) ili inhibitorna (hiperpolarizacija). Bilo koja orijentacija glave uzrokuje kombinaciju stimulacije utrikulusa sakulusa dva uha. Mozak tumači orijentaciju glave, upoređujući međusobno ove ulaze, ako i sa drugim ulazima iz očiju i receptorima za istezanje u vratu, otkrivajući na taj način da li je samo glava nagnuta ili se cijelo tijelo naginje. Inercija otolitnih membrana je posebno važna u detekciji linearnog ubrzanja. Ako pretpostavimo da neko sjedi u autu na semaforu i tada se pokreće. Otolitna membrana macula utriculi nakratko zaostaje za ostalim tkivima, savija stereocilije unatrag i stimulira ćelije. Kada se zaustavi na sljedećem svjetlu, makula se zaustavlja, ali otolitna membrana nastavlja da ide na trenutak, savijajući stereociliju naprijed. Trepljaste ćelije pretvaraju ovaj obrazac stimulacije u nervne signale, a mozak se stoga savjetuje o promjenama vaše linearne brzine.[5] Ovaj signal vestibulumskom živcu (koji ga vodi do moždanog stabla) se ne prilagođava s vremenom. Učinak ovoga je da će, naprimjer, osoba koja leži na spavanju nastaviti da otkriva da leži satima kasnije kada se probudi.
Nesavijene i u mirovanju cilija u makuli imaju osnovnu brzinu depolarizacije od 90–100 akcijskih potencijala u sekundi. Mozak to potiskuje, tijelo ignorira i zna da je stabilizirano. Ako se glava pomiče ili tijelo ubrzava ili usporava, dolazi do savijanja. Ovisno o smjeru savijanja, trepljaste ćelije će biti pobuđene ili inhibirane, što rezultira povećanjem ili smanjenjem frekvencije pokretanja trepljastih ćelija.
Makula je takođe osetljiva na linearno ubrzanje jer inercija koju posjeduje statokonij također može da pomjeri želatinozni sloj tokom povećanja i smanjenja linearne brzine.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]
Reference
[uredi | uredi izvor]Ovaj članak sadrži tekst u javnom vlasništvu sa stranice 1051 20. izdanja Grayeve anatomije (1918)
- ^ Moores, Keith L. "Essential Clinical Anatomy" Lippincott Williams & Wilkins; Second Edition (2002).
- ^ Johnsson, LG; Hawkins JE, Jr (Sep 22, 1967). "Otolithic membranes of the saccule and utricle in man". Science. 157 (3795): 1454–6. Bibcode:1967Sci...157.1454J. doi:10.1126/science.157.3795.1454. PMID 5341324. S2CID 39417066.
- ^ Saladin, Kenneth S. (2010). Anatomy & physiology : the unity of form and function (5th izd.). Dubuque: McGraw-Hill. ISBN 978-0073525693.
- ^ Cohen, B; Suzuki, JI; Raphan, T (Oct 3, 1983). "Role of the otolith organs in generation of horizontal nystagmus: effects of selective labyrinthine lesions". Brain Research. 276 (1): 159–64. doi:10.1016/0006-8993(83)90558-9. PMID 6626994. S2CID 20083626.
- ^ Saladin, Kenneth S. Anatomy & Physiology: the Unity of Form and Function. Dubuque: McGraw-Hill, 2010. Print.
