Uvea

Uvea
Vodoravni presjek očne jabučice. Uvea – sastavni dijelovi: šarenica označen na vrhu, cilijarno tijelo označen gore desno i rožnjača na sredini desno.)
Shematski dijagram prednjeg segmenta ljudskog oka (vodoravni presjek desnog oka)
Detalji
SistemČulo vida – Oko
Identifikatori
Latinski'Tunica vasculosa bulbi'
MeSHD014602
TA98A15.2.03.001
TA26752
FMA58103
Anatomska terminologija

Uvea (lat. uva = grožđe), koja se naziva i uvein sloj, uveina tunika, uvein trakt, vaskularna tunika ili vaskularni očni sloj je pigmentirana sredina od tri koncentrična sloja koja čine oko.

Istorija i etimologija

[uredi | uredi izvor]

Izvorno srednjovjekovni latinski izraz potiče od latinske riječi uva (=grožđe) i referenca je za njegov izgled poput grožđa (crvenkasto-plava ili gotovo crna boja, naborani izgled i veličina i oblik poput grožđa kad se skine netaknuto iz mrtvog oka). Zapravo je to djelomični prijevod posuđenog starogrčkog izraza za horioid, što doslovno znači „pokrivač nalik na grožđe“. .[1][2] Njegova upotreba kao tehničkog izraza za dio oka je prastara, ali odnosila se samo na sudovnjaču.[3][4]

Struktura

[uredi | uredi izvor]

Regije

[uredi | uredi izvor]

Uvea je vaskularni srednji sloj oka. Uobičajeno se dijeli na tri područja, od naprijed ka natrag, na:

Funkcija

[uredi | uredi izvor]

Glavne funkcije uveinog trakta kao jedinice su:

  • Prehrana i razmjena plinova: njeni sudovi izravno ispunjavaju cilijarno tijelo i šarenicu, kako bi podržali njihove metaboličke potrebe, a indirektno opskrbljuju difuzibilne hranjive sastojke vanjskog dijela mrežnjače, bionjače i sočiva, kojima nedostaje suštinska opskrba krvlju. (Sudovnjača nema susjednih krvnih sudova i oksigenira se direktnom izmjenom plina s okolinom.)
  • Apsorpcija svetlosti: uvea poboljšava kontrast mrežnične slike, smanjujući reflektiranu svetlost u oku (analogno crnoj boji unutar fotoaparata), a također apsorbira i spoljno svetlo koje se prenosi kroz bionjaču, a koja nije potpuno neprozirna.

Pored toga, neke njene regije imaju posebne funkcije od velike važnosti, uključujući lučenje očne vodice putem cilijarnih nastavaka, kontrolu refleks akomodacije (fokus) od preko cilijarnog tijela i optimizaciju osvjetljenja mrežnjače, kontrolom šarenice nad zjenicom. Mnoge od ovih funkcija su pod nadzorom autonomnog nervnog sistema.

Farmakologija

[uredi | uredi izvor]

Zjenica pruža vidljiv primjer kontrole nervne povratne sprege u tijelu. To se održava ravnotežom između antagonističkih simpatičkih i parasimpatičkih dijelova autonomnog nervnog sistema. Neformalni farmakološki pokusi na zenici izvodili su se stoljećima, jer je lahko vidljiva, a njena veličina se također može lahko promijeniti primjenom lijekova – čak i sirovih biljnih ekstrakata – na rožnjaču. Farmakološka kontrola veličine zjenice ostaje važan dio liječenja nekih očnih bolesti.

Lijekovi također mogu smanjiti metabolički aktivan proces lučenja vodene tečnosti, što je važno u liječenju i akutnog i hroničnog glaukoma.

Imunologija

[uredi | uredi izvor]

Normalna uvea sastoji se od imunokompetentnih ćelija, posebno limfocita, a sklona je reagiranju na upale razvojem limfocitnih infiltrata. Rijetka bolest koja se naziva simpatička oftalmija može predstavljati 'unakrsnu reakciju' između nje i mrežnjačnih antigena (tj. nesposobnost tijela da ih razlikuje, što rezultira pogrešno usmjerenim upalnim reakcijama).

Klinički značaj

[uredi | uredi izvor]

Od bolesti ovog kompleksa opisani su uveitis, horoiditis, iritis, iridociklitis, prednji uveitis, simpatička oftalmija i uvein melanom.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ [1]
  2. ^ eye, human."Encyclopædia Britannica, from Encyclopædia Britannica 2006 Ultimate Reference Suite DVD 2009
  3. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 15. 2. 2021. Pristupljeno 15. 10. 2020.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  4. ^ [2]]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Uvea