Ušanka

Usanka

Ušanka (ruski: уша́нка) vrsta je zimske krznene kape s kožnim zaliscima, koja je prikladna i za ekstremno hladne vremenske uvjete. Prilagođena je različitim potrebama u različitim verzijama. Izraz ušanka (od ruskog: у́ши) odnosi se na mogućnost preklapanja preklopa ušivenih u rub kape, koji su presavijeni prema gore, kako bi zaštitili uši i vrat u vrlo hladnom vremenu, a ovisno o dizajnu, također i čelo. Ušanka je vrlo popularna kod privatnih osoba, raznih profesionalnih grupa i organizacija. Ušanka se najviše nosi u Rusiji. Obično se izrađuje od kože ovaca, zečeva ili lisica. Sa strane ima kožne zaliske, koji se mogu podignuti i pričvrstiti na vrhu ušanke ili spustiti i zaštititi uši od hladnoće.

Historija

Godine 1918, u vrijeme Ruskog građanskog rata, takozvana kolčakovka uvedena je u Bijelu gardu, koja je uživala veliku popularnost i smatra se uzorom za modernu ušanku. Bijela garda je izgubila rat, ali se kolčakovka nije koristila u Crvenoj armiji. Nakon Rusko-finskog zimskog rata 1939-40, u kojem su hiljade ruskih vojnika umrle od ozeblina i gladi zbog nedostatka odgovarajuće opreme i organizacije, natjeralo je sovjetsku vojnu logistiku da se preispita cjelokupna uniforma Crvene armije, ali zimska kapa nije uvedena sve do 1936. godine. Posljedice koje su proizašle iz ovoga uključivale su zamjenu buđonovke novorazvijenom ušankom, koja je postala dio sovjetske zimske uniforme od 1940.^[1] Oficiri su nosili ušanke od pravog krzna; od početka su se za vojnike i podoficire izrađivali jeftiniji modeli s imitacijom krzna od vunenog pliša i još jednog sloja tkanine pod nazivom "riblje krzno".^[1][2] Umjesto uočljive velike crvene zvijezde poput buđonovke, nova je kapa imala samo malu crvenu emajliranu zvijezdu pričvršćenu na preklop na čelu. Od Drugog svjetskog rata do kraja Crvene armije izdavale su se i jeftinije verzije značke izrađene od metala obojenog kaki boje.^[1] Kao i druga sovjetska odjeća protiv hladnoće, ušanka je vrlo brzo postala popularna među njemačkim vojnicima kao neslužbeni dio opreme na ruskoj fronti,^[3] budući da u Njemačkoj dugo nije bila razvijena učinkovita vojna odjeća za vrlo niske temperature. Odijela prikladna za rusko podneblje nisu izdavana sve do zime 1943/44. Međutim, zbog rata i ponekad kompliciranih tehnika izrade, premalo je ove odjeće našlo put do fronte. Godine 1943/44. i njemačka strana počela je kopirati ušanku.^[4] Kapa slična ušanki u službi je finskih oružanih snaga. Tamo je dio uniforme dulje nego ušanka sovjetsko-ruske vojske. U svojoj verziji iz 1939, ovo pokrivalo se i danas nosi kao Turkislakki M39.^[5]

Nakon 1945.

Nakon Drugog svjetskog rata ušanka je bila dio zimske odjeće Nacionalne narodne armije u Istočnoj Njemačkoj. Službeno se zvala "zimska kapa" (njemački: Wintermütze), među vojnicima je zvana medvjeđa kapa, ali češće pomalo bez poštovanja, posebno "Bärenfotze", zvana i "Bärenmöse". Iz toga su izvedeni pojmovi kao što su "Bärenvotzenschießen", "Bärenvotzentreten", ili kraće, "Bävo", "Bävo-Duschen" i "Bävo-Schießen".^[6]

Unatoč pozitivnim iskustvima, ušanka nije našla svoj put u zapadnonjemački Bundeswehr ili druge zapadnonjemačke vlasti i organizacije. Samo je u civilnom sektoru uživao određenu popularnost. Slična slika se pojavila iu drugim NATO državama tijekom Hladnog rata, što je sigurno zbog ideoloških razloga. Nasuprot tome, ušanka se nosila i nosi u različitim varijantama u mnogim državama bivšeg Varšavskog pakta i drugim zemljama pod komunističkom vlašću kao što su Kina i Sjeverna Koreja. Tokom 1980-ih ušanka je postala češća i popularnija i na Zapadu. Iz neznanja, gotovo identičan finski Turkislakki obično se nazivao "ušanka". Na sjeveru SAD-a, kapa je bila šire prihvaćena od istočnoeuropskih imigranata i koriste je neke američke i kanadske policijske uprave, između ostalih. U Danskoj vojsci ušanka (bez oznake) uvedena je 1984. kao zimska kapa M/84.

U ruskoj vojsci, modeli nasljednici Ušanka M40 bili su dio zimske odjeće oficira i vojnih vojnika do 2014. godine. Kao što je ruski ministar obrane Sergej Šojgu najavio početkom 2013, ušanka će se postupno ukinuti od 2014. i više neće biti dio ruske zimske uniforme. Finski Turkislakki M39 vojnici, kadeti i oficiri finskih oružanih snaga nose nepromijenjen do danas. Nešto modificirana varijanta, Turkislakki M87, također je dio opreme. Prilagođena i modernizirana verzija Turkislakkija, Turkislakki M05, koristi se za borbeno odijelo uvedeno 2005.

Reference

1. Mirouze, Laurent. Infanteristen des Zweiten Weltkriegs (jezik: njemački). Düsseldorf: Karl-Heinz Dissberger. ISBN 3-924753-27-X.
2. Zaloga, Steven (1989). The Red Army of the Great Patriotic War 1941–45 (Men-at-Arms) (jezik: engleski). Osprey Publishing. ISBN 0-850-45-93-97.
3. Färber, Mathias (1989). Zweiter Weltkrieg (jezik: njemački). Stugart: Unipart. ISBN 9783812230018.
4. Steven, Andrew; Amodio, Peter (1992). Waffen-SS Uniformen in Farbe (jezik: njemački). Düsseldorf: Karl-Heinz Dissberger. ISBN 3-924753-44-X.
5. Leskinen, Jari; Juutilainen, Antti (2005). Jatkosodan pikkujättiläinen (jezik: finski). Helsinki: Söderström. ISBN 978-951-0-28690-6.
6. Möller, Klaus-Peter (2000). Der wahre E: Ein Wörterbuch der DDR-Soldatensprache (jezik: njemački). Lukas Verlag. ISBN 3931836223.

Vanjski linkovi