Varšavska sirena

Grb Varšave

Varšavska sirena (poljski: Warszawska Syrenka) jest sirena, pola žena pola riba, grb i jedan od simbola Varšave.^[1]

Porijeklo

Sirena je bila grb Stare Varšave. Najstarija postojeća slika grba Varšave sa sirenom pojavljuje se na pečatima dokumenata gradskog vijeća Varšave od 7. aprila 1400. godine. Međutim, dugo vremena je sirena imala potpuno drugačiji oblik od današnjeg. Gornja polovina je bila ljudska, ženska, na nekim starijim pečatima vjerovatno muška, donja polovina sa razvijenim krilima (ponekad bez), repom i dvije šape.^[2]

Sirena u obliku pola žene, pola ribe u zvaničnoj gradskoj simbolici, odnosno na pečatima, javlja se tek od sredine 18. stoljeća. Međutim, od druge polovine 17. stoljeća nalazi se u ilustracijama za književna djela. Pretpostavlja se da je motiv sirene mogao biti preuzet od Physiologusa i bestijarija popularnih u srednjem stoljeću.^[2]

Godine 1938. odobren je novi grb Varšave, koji predstavlja sirenu, a dizajnirao ga je Szczęsny Kwarta. Godine 1967. zamijenjen je grbom u dvije verzije: reprezentativnoj i funkcionalnoj. Godine 1990. obnovljen je dizajn grba iz 1938. godine.^[3]

Popularnost motiva sirene značila je da se Varšava ponekad nazivala „dvorac sirena“, a njeni stanovnici „sirenjanima”.^[2]

Legende o sireni

Sirena je protagonista nekoliko varšavskih legendi. Svakoj je dodijeljena uloga pokrovitelja i zaštitnika grada.^[4]

Prema Arturu Oppmanu, sirenu su uhvatili ribari, svezali je i doveli u selo. Međutim, svojim prekrasnim pjevanjem nagovorila je čuvara da je pusti.^[4]

Prema Ewi Szelburg-Zarembini, sirena sa zlatnom strijelom trebala je ukazati princu izgubljenom u lovu na mjesto njegovog odredišta, gdje je nastala Varšava.^[4]

Prema drugoj legendi, davno su dvije sestre – sirene – došle na Baltik s Atlantika; prelijepe žene s ribljim repovima. Jedna od njih voljela je kamenje u danskom moreuzu i sada se može vidjeti kako sjedi na stijeni na ulazu u luku u Kopenhagenu. Druga je stigla do ušća Visle, odakle je plivala uzvodno. Prema legendi, u podnožju današnjeg Starog grada, manje-više na mjestu gde se sada nalazi njen spomenik, izašla je iz vode na pješčanu obalu da se odmori, a pošto joj se to mjesto svidjelo, odlučila je da ostane. Od tada štiti Varšavu, držeći u rukama štit i mač.^[5]

• Galerija
• 
  Grb Stare Varšave
• 
  Sirena u Starom gradu Varšave
• 
  Sirena na obali Visle
• 
  Sirena na vijaduktu Stanisława Markiewicza
• 
  Sirena Pabla Picassa rekreirana na zidu zgrade u ul. Obrońców 28/30
• 
  Sirena postavljena na naslovnoj strani knjige računa Stare Varšave iz 1599.
• 
  Sirena u sali za sastanke Sejma

Također pogledajte

• Picassova sirena

Reference

1. Godziemba, Kazimierz (26. 3. 1939). "Jak się zrodziła warszawska Syrena i praski Domek Loretański". Kronika Polski i Świata (jezik: poljski): 12.
2. Kuczyński, Stefan Krzysztof (1977). Herb Warszawy (jezik: poljski). Warszawa: Państwowy Instytut Wydawniczy.
3. Encyklopedia Warszawy (jezik: poljski). Warszawa: Wydawnictwo Naukowe PWN. 1994. str. 245–246. ISBN 83-01-08836-2.
4. Encyklopedia Warszawy (jezik: poljski). Warszawa: Wydawnictwo Naukowe PWN. 1994. str. 412. ISBN 83-01-08836-2.
5. "Syrenka Warszawska". suerteprzewodnicy.pl (jezik: poljski). 15. 4. 2023. Pristupljeno 27. 4. 2023.

Vanjski linkovi

• "Warszawska Syrenka. Geneza syrenki". warszawa.ap.gov.pl. Pristupljeno 10. 5. 2022.