Veikko Hakulinen

Veikko Johannes Hakulinen
Veikko Hakulinen 1959:
Lični podaci
Državljanstvo Finska
Rođenje (1925-01-04) 4. januar 1925.
Kurkijoki, Finska
Smrt25. oktobar 2003(2003-10-25) (78 godina)
Valkeakoski, Finska
Zanimanješumar
Visina172 cm
Težina68 kg
Karijera
Statusneaktivan
Kraj karijere1968.
Olimpijske igre
Nastupi (b.)1 (1964.)
Nastupi (n. s.)3 (1952, 1956, 1960)
Medalje (b.)0
Medalje (n. s.)7 (3 zlatne)
Svjetska prvenstva
Nastupi (b.)6 (1963, 1965.)
Nastupi (n. s.)2 (1954, 1958.)
Medalje (b.)1 (0 zlatnih)
Medalje (n. s.)8 (3 zlatne)
Svjetski kup
Prvi nastup (n. s.)1952/53.
Pojedinačne pobjede (n. s.)2
Nagrade
Ordeni Medalja Holmenkollen
Fusnote
  1. ^ Pobjede u utrkama na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima u kojima su rezultati vrednovani za Svjetski kup ubrajaju se u pojedinačne pobjede.
  2. ^ Pobjede u timskim i utrkama štafeta u Svjetskom kupu zvanično se ne ubrajaju u statistiku pobjeda.
  3. ^ Plasman u Svjetskom kupu u pojedinačnim disciplinama uveden je od sezone 1996/97.
Aktualizirano25. 1. 2025.
Službeni rezultati
IBU | Olympedia | FIS


Veikko Hakulinen rođen 4. januara 1925. u Kurkijokiju (danas Rusija), bio je nekadašnji finski biatlonac, skijaš-trkač, trostruki olimpijski pobjednik u skijaškom trčanju i trostruki svjetski prvak u skijaškom trčanju. Poginuo je u saobraćajnoj nesreći u Valkeakoskiju 25. oktobra 2003.

Karijera

[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre

[uredi | uredi izvor]

Biatlon

[uredi | uredi izvor]
Olimpijske igre Poj. Spr. Šta.
Austrija Innsbruck 1964. (Biatlon) 15

Hakulinen je u biatlonskim takmičenjima nastupio samo jednom na olimpijskim igrama i to na ZOI 1964. Na ZOI 1964. u utrci na 20 km, je s 14 promašaja i 11:11.1 min zaostatka osvojio 15-o mjesto iza sovjetskog biatlonca Vladimira Melanjina.

Skijaško trčanje

[uredi | uredi izvor]
Olimpijske igre 15 km 30 km 50 km Šta.
Norveška Oslo 1952. (Skijaško trčanje) 1
Italija Cortina d'Ampezzo 1956. (Skijaško trčanje) 4 1 2 2
Sjedinjene Američke Države Squaw Valley 1960. (Skijaško trčanje) 3 6 2 1

Hakulinen je u skijaškom trčanju nastupio tri puta na olimpijskim igrama i to na ZOI 1952, ZOI 1956. i ZOI 1960. Osvojio je tri zlatne, tri srebrne i jednu bronzanu medalju. Prvu zlatnu osvojio je na ZOI 1952. u utrci na 50 km, kada je s vremenom 3:33:33 i 5.0 min bio brži od drugoplasiranog finskog takmičara Eeroa Kolehmainena. Na narednim igrama ZOI 1956. osvojio je tri medalje: zlatnu u utrci na 30 km s prednošću od 0.24 s u odnosu na drugoplasiranog švedskog takmičara Sixtena Jernberga, srebrnu u utrci na 50 km sa zaostatkom od 1.18 min u odnosu na pobjednika Sixtena Jernberga, a drugu srebrnu u štafeti s Augustom Kiuruom, Jormom Kortelainenom i Arvom Viitanenom sa zaostatkom od 1.01 min u odnosu na sovjetsku štafetu u sastavu: Fedor Terentjev, Pavel Kolčin, Nikolaj Anikin i Vladimir Kuzin. Na ZOI 1956. osvojio je zlatnu medalju u štafeti s Toimijem Alatalom, Eerom Mäntyrantom i Väinön Huhtalom s prednošću od 0.9 s u odnosu na norvešku štafetu u sastavu: Harald Grønningen, Hallgeir Brenden, Einar Østby i Håkon Brusveen; srebrnu u utrci na 50 km sa zaostatkom od 23 s u odnosu na pobjednika finskog takmičara Kalevija Hämäläinena, a bronzanu u utrci na 15 km sa zaostatkom od 5.5 s u odnosu na pobjednika norveškog predstavnika Håkona Brusveena.

Svjetsko prvenstvo

[uredi | uredi izvor]

Biatlon

[uredi | uredi izvor]
Svjetsko prvenstvo Poj. Eki. Šta.
Austrija Seefeld 1963.[a] 6 2
Norveška Elverum 1965.[a][b] 31 5

Hakulinen je od SP 1963. do SP 1965. nastupio dva puta na Svjetskim prvenstvima. Osvojio je jednu srebrnu medalju na SP 1963. u nezvaničnoj ekipnoj utrci s Hannu Postijem i Anttijem Tyrväinenom.

Skijaško trčanje

[uredi | uredi izvor]
Svjetsko prvenstvo 15 km 30 km 50 km Šta.
Švedska Falun 1954. 1 2 2 1
Finska Lahti 1958. 1 6 2 3

Prestanak karijere

[uredi | uredi izvor]

Aktivnim bavljem biatlonom prestao se baviti 1965.

Nagrade

[uredi | uredi izvor]

Privatni život

[uredi | uredi izvor]

Napomene

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b Ekipne utrke na prvenstvima od SP 1958. do SP 1965. bile su nezvanične, a pobjednik u ekipnoj konkurenciji je proglašavan sabiranjem vremena trojice najbolje plasiranih biatlonaca.
  2. ^ Štafetna utrka na SP 1965. bila je nezvanična, a medalje su se zvanično u štafetnim utrkama dodjeljivale tek od SP 1966.

Reference

[uredi | uredi izvor]


Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]