Vektorska grafika ili geometrijsko oblikovanje (eng. Vector graphics, geometric modeling) jeste način prikazivanja slike pomoću geometrijskih oblika kao što su tačke, linije, krive i poligoni, a koji su temeljeni na matematičkim jednačinama.[1]
U principu, vektorski oblici se mnogo lakše pamte nego zahtjevne rasterske (bitmap) slike. Skoro svi današnji računarski grafički prikazi prevode vektorsku sliku u rasterski format. Rasterska slika je pohranjena u memoriju i sadrži podatke za svaki pojedinačni piksel neke slike. Pojam vektorska grafika je većinom koristen u kontekstu dvo-dimenzionalne računarske grafike. Skoro svako 3D prikazivanje je izvršeno pomoću 4D vektorske tehnike (pomoću tačaka, linija i poligona).
Kao primjer, razmotrimo krug nekog radiusa r.[2] Glavni podaci koje računarski program treba da zna kako bi isrctao krug su:
Prednosti ovakvog načina crtanja nad rasterskom grafikom:
Vektorski grafički programi obično omogućuju okretanje, micanje, sažimanje, povećavanje, iskrivljavanje i ostale preobražaje objekata, kao i mijenjanje z-redoslijeda i povezivanje jednostavnih objekata u više komplikovanih. Zahtjevnije preobrazne uključuje i boolove operacije (unija, razlika, presjek, itd.).
Vektorska grafika je savršena za jednostavne ili složene crteže koji ne trebaju biti foto realistični. Naprimjer, PostScript i PDF stranice koriste jezik vektorskog grafičkog modela.