Velebit
| Velebit | |
|---|---|
 Pogled na Velebit iz pravca Svetog Roka (Lika) | |
| Najviša tačka | |
| Visina | 1.757 m |
| Koordinate | 44°47′22″N 14°56′36″E / 44.78944°N 14.94333°E |
| Geografija | |
  Velebit | |
| Lanac | Dinaridi |
Velebit je najduža (145 km), iako ne i najviša planina u Hrvatskoj. Najviši vrh je Vaganski Vrh (1.757 m). Pripada Dinarskom gorju.
Pruža se uzduž Podvelebitskog kanala, dijela Jadranskog mora, od prijevoja Vratnik kod Senja na sjeverozapadu do kanjona rijeke Zrmanje na jugoistoku. S kopnene strane ga okružuju Ličko i Gacko polje.
Na Velebitu se nalaze i najdublji speleološki objekti u Hrvatskoj: trodijelna "Lukina jama" duboka je 1392 m, a "Slovačka jama" 1320 m.
Planina, premda značajna, sve je manja prepreka u komunikaciji sjevernih i istočnih dijelova Hrvatske sa srednjim i južnim dijelovima primorja Hrvatske. Uz Vratnik (698 m), najvažniji prijevoji preko kojih su sagrađeni putevi su Oštarijska vrata (928 m) između Gospića i Karlobaga i Prezid (766 m) između Gračaca i Obrovca. Savremena putna veza kroz Velebit ostvarena je tek 2003. otvaranjem tunela Sveti Rok. Uz obalu podno Velebita prolazi Jadranska magistrala koja je na tom dijelu poznata po velikom broju zavoja i čestom zatvaranju zbog bure tokom zime.
Zaštićena područja
[uredi | uredi izvor]- Park prirode Velebit obuhvata najveći dio masiva planine Velebit i dolinu krške rijeke Zrmanje te je površinom najveće zaštićeno područje u Republici Hrvatskoj. Položaj Velebita, kao i njegova geološka građa, uticali su na razvoj veoma bogatog i raznolikog živog svijeta. Do sada je registrirano 2700 biljnih vrsta, od kojih čak 78 endemskih. Među endemskim vrstama ističe se glasovita velebitska degenija, a među tercijarnim reliktima hrvatska sibireja. Na području Velebita se gnijezdi velik broj različitih vrsta ptica, a od sisavaca svakako treba spomenuti dvije u Europi ugrožene vrste: smeđi medvjed i vuk.[1]
- Nacionalni park Sjeverni Velebit,
- Hajdučki i Rožanski kukovi, strogi rezervat prirode unutar nacionalnog parka Sjeverni Velebit
- Nacionalni park Paklenica.
- Svjetska baština - Iskonske bukove šume Karpata i drugih regija Evrope: Hajdučki i Rožanski kukovi i dijelovi nacionalnog parka Paklenica
- Mirila, Premužićeva staza, posebni rezervat Štirovača
- Međunarodni rezervat biosfere od 1978. god.
Za zaštitu su predložena i ova područja: Senjska draga, Nadžak bilo, Mali Rajinac, Veliki Kozjak, Štirovača II, Devčića tavani, Ramino korito, Dobri-bačića kuk, Budakovo brdo, Velinac i stablo obične jele. Šumarski list.
