Vesna Parun

Vesna Parun
Rođenje (1922-04-10) 10. april 1922.
Zlarin, Kraljevina Jugoslavija
Smrt25. novembar 2010(2010-11-25) (88 godina)
Stubičke Toplice, Hrvatska
ZanimanjePjesnikinja i prevoditeljica
JezikHrvatski

Vesna Parun (10. april 1922 − 25. novembar 2010), bila je hrvatska pjesnikinja i prevoditeljica.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Rođena je 10. aprila 1922. na ostrvu Zlarin kod Šibenika, gdje je njen otac radio kao općinski činovnik koji je često bio premještan i ostajao bez posla, zbog čega je velika porodica (četvoro djece) živjela u prilično teškim uslovima. Zato je Vesna dobar dio djetinjstva i mladosti provela kod tetke i strica u Splitu, Biogradu na Moru i Šibeniku. Otac Ante je sa otoka Prvića, a majka Antica je sa Šolte. Osnovnu školu završila je u Visu, a gimnaziju je pohađala u Šibeniku i Splitu, gdje je i maturirala 1940. Bila je odličan učenik i od 14. godine se izdržavala podučavajući. U jesen 1940. upisala je studij romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

U toku Drugog svjetskog rata, prebjegli su u Split, te se vratili u Zagreb 1942. U to vrijeme su živjeli u Sesvetama kod Zagreba, gdje je njen otac radio u općini. Odatle je njen brat otišao u partizane i ubrzo poginuo. U to vrijeme se često razbolijevala. Nakon završetka rata nastavila je studije na Filozofskom fakultetu, ali je potom upisala čistu filozofiju. Godine 1947. radila je na pruzi Šamac-Sarajevo, razboljela se od tifusa, a istovremeno je doživjela krize zbog nesretne ljubavne veze koja je trajala od 1938. Sve su to bili razlozi za prekid studija. Od 1962. do 1967. živjela je u Bugarskoj, gdje se udala, pa potom i razvela.

Od tada je uglavnom živjela u Zagrebu i radila kao slobodna spisateljica. Godine 2000. je iz zdravstvenih razloga preselila u Stubičke Toplice gdje je krajem 1970-ih upoznala svoju najveću učiteljicu u životu, prosjakinju Magdicu.

Umrla je 25. oktobra 2010. u Stubičkim Toplicama u 88. godini. Sahranjena je na starom groblju pored crkve sv. Stjepana u Grohotama na Šolti.[1]

Djela

[uredi | uredi izvor]

Jedna je od najpoznatijih savremenih hrvatskih pjesnikinja. Ona je i najistaknutija hrvatska pjesnikinja druge polovine 20. stoljeća. To mjesto u hrvatskoj književnosti zauzela je raskošnošću svog pjesničkog izraza, bogatstvom tema i motiva, te svojom stvaralačkom plodnošću. Poezija je njena prava oblast, ali je nakon druge knjige pjesama počela da piše prozu i drame. Objavljeno je više od 60 knjiga poezije i proze, a postavljene su četiri njene drame. Njezina zbirka Zore i vihori (1947.) po mnogo čemu označava važan datum u razvoju novije hrvatske poezije.

Počela je vrlo rano da piše, a svoju prvu pjesmu "Pramaljeće", napisanu na otoku Visu, objavila je već sa deset godina (1932.) u listu Anđeo čuvar. Slijedi pjesma "Zov" objavljena 1938. u časopisu Sjeme, glasilu muške klasične gimnazije, čiji su urednici bili Jure Kaštelan i Živko Jeličić. Sama ta pjesma nosi dah osnovne ideje vodilje: himne životu, radu i hrabrosti. Pored poezije, pisala je dječije i satirične pjesme, prozu i drame. Njena djela su prevedena na mnoge jezike.

Bibliografija

[uredi | uredi izvor]

Poezija

[uredi | uredi izvor]
  • Zore i vihori, 1947.
  • Pjesme, 1948.
  • Crna maslina, 1955., hrvatska skladateljica Ivana Lang je uglazbila ciklus od 5 pjesama.[1]
  • Vidrama vjerna, 1957.
  • Ropstvo, 1957.
  • Pusti da otpočinem, 1958.
  • Ti i nikad, 1959.
  • Koralj vraćen moru, 1959.
  • Konjanik, 1961.
  • Jao jutro, 1963.
  • Bila sam dječak, 1963.
  • Vjetar Trakije, 1964.
  • Pjesme, 1964.
  • Gong, 1966.
  • Otvorena vrata, 1968.
  • Ukleti dažd, 1969.
  • Tragom Magde Isanos, 1971.
  • Sto soneta, 1972.
  • I prolazim životom, 1972.
  • Stid me je umrijeti, 1974.
  • Olovni golub, 1975.
  • Apokaliptičke basne, 1976.
  • Ljubav bijela kost, 1978.
  • Čitač snova, 1978.
  • Izabrane pjesme, 1979.
  • Mapa Magdica, 1979.
  • Šum krila, šum vode, 1981.
  • Salto mortale, 1981.
  • Izabrana djela, 1982.
  • Grad na Durmitoru, 1988.
  • Kasfalpirova zemlja, 1989.
  • Indigo grad, 1990.
  • Sonetni vijenci, 1991.
  • Tronožac koji hoda, 1993.
  • Začarana čarobnica, 1993.
  • Izbor iz djela, 1995.
  • Ptica vremena, 1996.
  • Smijeh od smrti jači, 1997.
  • Pelin basne, 1998.
  • Spužvica i spužva, 1999.
  • Političko Valentinovo, 2000.
  • Grijeh smrti, 2000.

Proza

[uredi | uredi izvor]
  • Pod muškim kišobranom, 1987.
  • Krv svjedoka, 1988.
  • Hrvatska kraljica, 1999.
  • Noć za pakost – moj život u 40 vreća, 2001.

Dječja poezija

[uredi | uredi izvor]
  • Patka Zlatka, 1957.
  • Tuga i radost šume, 1958.
  • Zec mudrijan, 1958.
  • Kornjačin oklop, 1958.
  • Mačak Džingiskan i Miki Trasi, 1968.
  • Mačak na mjesecu, 1969.
  • Miki Trasi i baka Pim Bako, 1968.
  • Miki slavni kapetan, 1970.
  • Karneval u Kukljici, 1974.
  • Poznanstvo s danima malog Maksima, 1974.
  • Igre pred oluju, 1979.
  • Dvanaest slikovnica o psima, 1983.
  • Hoću ljutić, neću mak, 1983.
  • Roda u školi, 1988.
  • Pokraj Kupe kad se vrapci skupe, 1989.
  • Moj prijatelj šišmiš, 1990.
  • Uspavanka za poljubac, 1995.
  • Kroz prozorčić zime, 1995.
  • Pčela, duga i mlin, 1997.
  • Tri morske pustolovke, 2000.
  • Morska kočijica, 2001.

Dramska djela (izvedena)

[uredi | uredi izvor]
  • Marija i mornar
  • Apsirt
  • Magareći otok, oliti homo homini asinus
  • Škola za skitnice

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Crna maslina - ciklus od 5 pjesama za sopran i klavir op. 49, HDS ZAMP, pristupljeno 11. studenoga 2022.
  2. ^ Pjesnički susreti, knjiznica-drenovci.hr, pristupljeno 11. studenoga 2022.
  3. ^ Pjesnički susreti u Podstrani. Dr. Ivanu Golubu uručeno priznanje "za osobit doprinos hrvatskoj književnosti", ika.hr, pristupljeno 16. 9. 2017.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]