Viktor Mamatov

Viktor Mamatov
Lični podaci
Puno ime	Viktor Fjodorovič Mamatov
Državljanstvo	Sovjetski Savez Rusija
Rođenje	(1937-07-21) 21. juli 1937. Belovo, Kemerovska oblast, Sovjetski Savez
Smrt	27. oktobar 2023(2023-10-27) (86 godina) Moskva, Rusija
Zanimanje	biatlonac, trener
Visina	182 cm
Težina	78 kg
Karijera
Status	neaktivan
Kraj karijere	1972.
Olimpijske igre
Nastupi (b.)	2 (1968, 1972.)
Medalje (b.)	2 (2 zlatne)
Svjetska prvenstva
Nastupi (b.)	4 (1967, 1969, 1970, 1971.)
Medalje (b.)	6 (4 zlatne)
Medalje Olimpijske igre ZOI 1968. štafeta ZOI 1972. štafeta Svjetsko prvenstvo u biatlonu SP 1967. 20 km SP 1967. štafeta SP 1969. štafeta SP 1970. 20 km SP 1970. štafeta SP 1971. štafeta Takmičenje 1. 2. 3. Olimpijske igre 2 0 0 Svjetska prvenstva 4 1 1
Nagrade
Ordeni
Fusnote
Pobjede u utrkama na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima u kojima su rezultati vrednovani za Svjetski kup ubrajaju se u pojedinačne pobjede. Pobjede u timskim i utrkama štafeta u Svjetskom kupu zvanično se ne ubrajaju u statistiku pobjeda. Plasman u Svjetskom kupu u pojedinačnim disciplinama uveden je od sezone 1996/97.
Aktualizirano	13. 10. 2024.
Službeni rezultati IBU | Olympedia | FIS

Viktor Mamatov (ruski: Виктор Фёдорович Маматов) rođen 21. jula 1937. u Belovu, bio je nekadašnji sovjetski biatlonac, četverostruki svjetski prvak i dvostruki olimpijski prvak u biatlonu. Umro je u Moskvi 27. oktobra 2023.

Karijera

Olimpijske igre

Olimpijske igre	Poj.	Spr.	Šta.
Grenoble 1968. (Biatlon)	7		1
Sapporo 1972. (Biatlon)	7		1

Mamatov je nastupio dva puta na olimpijskim igrama i to na: ZOI 1968. i na ZOI 1972. Osvojio je dvije zlatne medalju. Prvu na ZOI 1968. u štafeti s Aleksandrom Tihonovim, Nikolajom Puzanovim i Vladimirom Gundarcevim s 1:47.8 min prednošću ispred norveške štafete u sastavu. Ola Wærhaug, Olav Jordet, Magnar Solberg i Jon Istad; a drugu na ZOI 1972. u štafeti s Aleksandrom Tihonovim, Rinatom Safinom i Ivanom Bijakovim s 2:52.3 min prednošću ispred finske štafete u sastavu: Esko Saira, Juhani Suutarinen, Heikki Ikola i Mauri Röppänen. U pojedinačnoj konkurenciji osvojio je dva sedma mjesta: na ZOI 1968. u utrci na 20 km, kada je s jednim promašajem i zaostatkom od 6:34.9 min bio iza norveškog biatlonca Magnara Solberga, koji je utrku završio bez promašaja; te na na ZOI 1972. u utrci na 20 km, kada je s dva promašaja i zaostatkom od 2:20.7 min bio iza norveškog biatlonca Magnara Solberga, koji je utrku završio s dva promašaja.

Svjetsko prvenstvo

Svjetsko prvenstvo	Poj.	Spr.	Eki.	Šta.
1967. Altenberg	1			2
1969. Zakopane	14			1
1970. Östersund	3			1
1971. Hämeenlinna	6			1

Mamatov je od SP 1967. do SP 1971. nastupio četiri puta na Svjetskim prvenstvima. Osvojio je četiri zlatne, jednu srebrnu i jednu bronzanu medalju. Prvu zlatnu medalju osvojio je na SP 1967. u utrci na 20 km sa šest promašaja i prednošću od 10:47.2 min iza poljskog biatlonca Stanisława Szczepaniaka; srebrnu dva dana kasnije u štafeti s Aleksandrom Tihonovim, Rinatom Safinom i Nikolajom Puzanovim, zaostavši 10:30.3 min iza pobjedničke norveške štafete u sastavu: Jon Istad, Ragnar Tveiten, Ola Wærhaug i Olav Jordet. Drugu zlatnu osvojio je na SP 1969. u štafeti s Aleksandrom Tihonovim, Rinatom Safinom i Vladimirom Gundarcevim, s prednošću od 6:03.5 min iza drugoplasirane norveške štafete u sastavu: Jon Istad, Ragnar Tveiten, Magnar Solberg i Esten Gjelten; treću na SP 1970. u štafeti s Aleksandrom Tihonovim, Rinatom Safinom i Aleksandrom Ušakovim, s prednošću od 5:36.0 min iza drugoplasirane norveške štafete u sastavu: Tor Svendsberget, Ragnar Tveiten, Magnar Solberg i Esten Gjelten; četvrtu na narednom prvenstvu u štafeti s Aleksandrom Tihonovim, Rinatom Safinom i Nikolajem Mužitovim, s prednošću od 31.0 s iza drugoplasirane norveške štafete u sastavu: Tor Svendsberget, Ragnar Tveiten, Magnar Solberg i Ivar Norkild. Bronzanu medalju je osvojio na SP 1970. u utrci na 20 km sa dva promašaja i zaostatkom od 1:18.3 min iza sovjetskog biatlonca Aleksandra Tihonova.

Prestanak karijere

Aktivnim bavljem biatlonom prestao se baviti 1972.

Nakon završetka sportske karijere Mamatov je od 1973. do 1976. radio kao glavni trener sovjetske reprezentacije u biatlonu. Potom je do 1981. bio direktor srednje sportske škole u Novosibirsku. Od 1981. do 1985. po drugi put je trener biatlonske reprezentacije. Mamatov je bio posljednji predsjednik Sovjetskog biatlonskog saveza od 1989. do 1992, zatim potpredsjednik Ruskog biatlonskog saveza do 1998. godine. Također je bio član Ruskog nacionalnog olimpijskog odbora od 1994. do 2002. godine. Godine 1998. i 2002. bio je selektor ruskih biatlonaca na Zimskim olimpijskim igrama. Od osnutka 1993. do 2002. Mamatov je bio prvi potpredsjednik Međunarodnog biatlonskog saveza (IBU).

Privatni život

Nagrade

• Orden rada crvene zastave
• Orden prijateljstva među narodima
• Medalja "Za odlikovanje u radu"
• Medalja "Za radnu hrabrost"
• Zaslužni majstori sporta Sovjetskog Saveza

Napomene

Reference

Vanjski linkovi

• Viktor Mamatov na sport365.com (Rezultati u biatlonu) (en)

Prethodi:	Nositelji zastave Sovjetskog Saveza: Grenoble 1968.	Slijedi:
Nikolaj Sologubov		Jevgenij Grišin