Welsh Open | |
---|---|
Lokacija | Venue Cymru, Llandudno |
Država | Vels |
Osnovan | 1992. |
Organizacija | WPBSA |
Nagradni fond | 405.000 funti |
Trenutni šampion | Gary Wilson |
Welsh Open profesionalni je rangirni snukerski turnir. Zamijenio je Welsh Professional Championship, koji se održavao od 1980. i koji je bio otvoren samo za velške igrače.
Turnir je počeo 1992. kao rangirni, privukavši i igrače iz prekomorskih zemalja. Do 2003. sponzor turnira bila je duhanska kompanija Regal, ali restrikcije u Ujedinjenom Kraljevstvu u vezi s reklamiranjem duhanskih proizvoda ostavile su turnir bez sponzora do 2009.[1] Godine 2011. pronađen je novi sponzor – Wyldecrest Park Homes.[2]
Paul Hunter je 1996. došao do polufinala ovog turnira u dobi od 17 godina i 111 dana, čime je postao najmlađi igrač u polufinalu nekog rangirnog turnira.[1] John Higgins i Ronnie O'Sullivan jedini su igrači koji su ovaj turnir osvojili četiri puta.
Poput Welsh Professional Championshipa, igrao se u Newport prije nego što je 1999. prebačen u Cardiff. Ponovo je vraćen u Newport 2005.[1] Trenutno se održava nakon German Mastersa, a prenose ga BBC Wales, Eurosport, CCTV, SMG (Kina), Now TV (Hong Kong) i Showtime Arabia.
Na turniru je dosad ostvareno devet maksimalnih brejkova. Prvi je postigao Ronnie O'Sullivan 1999. protiv Jamesa Wattane. Drugi je postigao Barry Pinches u kvalifikacijama za turnir 2000. protiv Joea Johnsona. Treći je uspio postići Andrew Higginson 2007. protiv Alija Cartera, a četvrti Hendry protiv Stephena Maguirea 2011.[3] Hendry se ovim privremeno izjednačio s O'Sullivanom po broju službenih maksimalnih brejkova (10; O'Sullivan je kasnije postigao još jedan)[4] i postao najstariji igrač koji je postigao maksimalni brejk (42 godine i 35 dana).[5] Za peti se pobrinuo opet O'Sullivan 2014. u finalu protiv Ding Junhuija, i to u posljednjem frejmu na turniru.[6] To je bio O'Sullivanov 12. maksimalni brejk na profesionalnim turnirima, čime se ponovo odvojio od Hendryja na vrhu vječne liste. Šesti je djelo upravo Junhuija, i to u četvrtfinalu 2016. protiv Neila Robertsona.[7] Dva maksimuma ostvarena su 2019: Neil Robertson u prvom kolu protiv Jordana Browna[8] i Noppon Saengkham u trećem kolu protiv Marka Selbyja.[9] Posljednji je postigao Kyren Wilson 2020. u prvoj posjeti stolu u prvom kolu protiv Jacksona Pagea.[10][11]
Finalisti[uredi | uredi izvor]
|
Pobjednici po zemljama[uredi | uredi izvor]
|