Čogazanbil

Čogazanbil

Drevni grad u blizini grada Šuš na jugu Irana. Kada je oblik u pitanju, ovo mjesto ostavlja dojam brda ili visine u obliku korpe koja je stavljena u obrnutom položaju. Iz tog razloga je ovo mjesto poznato kao Čogazanbil, što u prijevodu znači obrnuta korpa. Ovaj drevni grad se nalazi 30km jugo-istočno od grada Šuša na površini prekrivenoj drvećem Gaza, koja vodi prema rijeci Abriz.

1925. je nakon detaljnih meteoroloških i terenskih istraživanja otkriveno drevno brdo. Na osnovu dvije cigle sa natpisima koje su pronađene, zaključeno je kako je brdo bilo mjesto jednog od ilamskih hramova te da je izgrađeno od strane Onetaš Gala, ilamskog kralja koji je živio između 1245-1265 godine.

Neko vrijeme nakon što je Kent Donken vršio iskopavanja, 1946. odnosno 1326 solarne godine, profesor Roman Giršman ponovo na istom mjestu započinje sa istraživačkim aktivnostima. Tada je iskopan čitav objekat zigurata Čogazanbil.

Čogazanbil ili Dor-Ontaš (grad Ontaš) je bio religijski grad izgrađen iznova u vrijeme procvata i novog rođenja Ilamida. Po završetku kraljevske dinastije izgubio je na važnosti zbog konstantnih neprijateljskih napada, zato se može reći da je sve što ovaj grad ima u sebi, nastalo od ilamske inspiracije truda.

Ova velika sporedna površnia je izabrana od strane Ontaša kako bi se u njoj izgradio religijski grad koji će biti centar za hodočašće ilamskom narodu. To je u situaciji kada je ilamska umjetnost dosezala vrhunac i jedinstvenost u doba ovog vođe. Sva ta veličina se može vidjeti u arhitekturi građevine. Većina posla obavljenog oko Čogazanbila se pripisuje ovom vladaru dok su njegovi nasljednici imali blijedu ulogu, tako da su kralj i dvorani tu dolazili samo u vrijeme proslava i velikih vjerskih ceremonija. Grad je izgrađen na obali rijeke i osmišljen je na način da izgleda dominantno u odnosu na čitavu livadu. Grad koji se nalazi na istočnoj strani vode i naspram njega nalazi planina, bio je zaštičen od prolaznika i prijetnji. Ovaj grad je izgrađen unutar tri centralizovane zemljane ograde a među njima se nalazi „Tanes“ sveto mjesto koje je ograđeno. To nam daje četverougaonu formu čiji je svaki ugao četristo metara. U sredini ove mahale se nalaze ogromni čvrsti zigurati. Čogazanbil je napravljen od tri vrste zemlje: Sirove, pečene (cigle) i sirove zemlje koja je udarana i miksana sa pečenom.

Visina zigurata je u potpunosti izgrađena sa sirovom zemljom i prekriveno je dva metra od njega. Na deset redova cigla se može vidjeti jedan red katiba (natpisa) pisanih ilamskim pismom. Iz natpisa se može zaključiti da je Untaš Gal ovo mjesto ostavio Rabulnu Inšušjaneku. Zigurat je napravljen u stepenicama i svaki sprat se nalazi na nižem spratu sa manjim proporcijama. Pretpostavlja se da je bilo pet spratova. Oko zigurata se nalaze velike stepenice koje povezuju donje spratove sa gornjima. Oko centralne zgrade se nalaze veliki zidovi koji okružuju ovaj vjerski grad. Tu se mogu vidjeti i druge zgrade poput: Hramova koji su izgrađeni pod zemljom za kraljevsku porodicu, manji hramovi i građevine oko centralne zgrade zigurata te dvorišta sa strane koja su posvećena ostalim ilamskim bogovima poput Hombaka, Hejšmitika, Ruhoratura, četiri vrste boga pod nazivima Netratep, Pejnikir Alha stara mati Šuša i drugi bogovi.

Ulaz u ilamske hramove je ukrašen kipovima kamila, krava i nekih vrsta pasa. U okolici grada se nalazi zanimljiva zgrada za pročišćavanje pitke vode stanovnicima grada koji su napravljeni u skladu sa naučnim principima. Komad keramičke posude pokazuje okupaciju grada od strane Ahamaneja dok je u vrijeme Aškanijana grad bio na kratko okupiran od strane Šabana te nomadskih i polunomadskih plemena. U 17. stoljeću je na ovom mjestu izgrađena jedna rezidencija za lokalnog vladara.

Reference

^{[1] [2] [3] [4] [5] [6] [7] [8]}

1. Giršman, Roman, Čogazanbil (Dor-Untaš), prijevod Asgar Karimi, Teheran: Organizacija za kulturu i islamsku edukaciju, 1373, izdanje 1, str 12-311.
2. Afšar Sistani, Iradž, Huzestan i drevna civilizacija, Teheran: Organizacija za štampu i izdavaštvo pri Ministarstvu kulture i islamske edukacije, 1373, izdanje 1, str 12-311.
3. Medžidzade, Jusuf, Historija i civilizacija Ilam, Centar za univerzitetsko izdavaštvo, 1370, str 20
4. Hanic, Valter, Izgubljeni svijet Ilama, prijevod Firuznija, Teheran: Nauka i kultura, drugo izdanje 1376, str 196
5. Amija, pir, Historija Ilama, prijevod Širin Bajani, Teheran: Izdavaštvo Teheranskog Univerziteta, 1349, str 53-55
6. Kameron, Džordž, Iran u zori historije, prijevod Hasan Anuše, Teheran: Kultura i nauka, 1365, str 64 i 77-79
7. Negahban, Izetullah, Građanstvo i izgradnja gradova od prvod do četvrtog tisućljeća prije Hrista, Kratki osvrt na građanstvo i izgradnju gradova, Muhamed Jusuf Kijani, Teheran: Avijacija Islamske Republike Iran 1365, str 34-35
8. Hamu, vodič muzeja i iskapanja Haft Tape, Glavni ured za muzeje, Teheran: Ministarstvo kulture i umjetnosti 1351, str 83