Šejla Kamerić

Šejla Kamerić
Portret Šejle Kamerić (Foto: Edvin Kalić)
Rođenje1976.
Sarajevo, SFRJ
PrebivališteSarajevo, Pula i Berlin
ObrazovanjeAkademija likovnih umjetnosti u Sarajevu
ZanimanjeUmjetnica
Značajna djela
EU/Other, 2000; Basics, 2001; Bosnian Girl, 2003; Sorrow, 2005; 30 Years After, 2006; What Do I Know, 2007; Gluck, 2010; 1395 Days Without Red, 2011; Ab uno disce omnes, 2015; Embarazada, 2015; Thursday, 2015; Keep Away From Fire, 2018; We Come With a Bow, 2019; Behind The Scenes I, 2019; Behind The Scenes II, 2019
NagradeDAAD Artists-in-Berlin Program Stipendija, 2007; Nagrada ECF Routes Princess Margriet za kulturni diverzitet, 2011.
Veb-sajtsejlakameric.com

Šejla Kamerić (rođena 1976. u Sarajevu) bosanskohercegovačka je vizuelna umjetnica.

Rani život i školovanje

[uredi | uredi izvor]

Šejla Kamerić je rođena u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini. Kao dijete živjela je u Dubaiju (UAE), gdje je njen otac nekoliko godina radio kao odbojkaški trener i selektor. Njena se porodica vraća u Sarajevo, pred početak ratova u Jugoslaviji. Tokom opsade Sarajeva, završava Srednju umjetničku školu i upisuje Akademiju likovnih umjetnosti gdje je diplomirala na Odsjeku za grafički dizajn. Od 1994. sarađuje sa  dizajnerskom grupom Trio, koja potpisuje autorstvo serije razglednica Greetings from Sarajevo (1993), koje su za cilj imale privući pažnju šire svjetske javnosti na nemoguće uvjete života u opkoljenom Sarajevu. Saradnja sa Triom, kojoj slijedi Šejlin angažman u marketinškoj agenciji Fabrika na mjestu kreativne direktorice, traje do 2000.

Od 1997. Šejla Kamerić počinje da izlaže svoje umjetničke radove u Sarajevu, kao i na međunarodnoj sceni. Bila je članica  European Cultural Parliament, 2003. Alumni je prestižne DAAD Artists-in-Berlin Program stipendije za 2007.[1][2] i od tada nastavlja živjeti u Berlinu kao samostalna umjetnica. Šejla Kamerić je 2011. godine dobila nagradu The ECF Routes Princess Margriet Award for Cultural Diversity.[3][4] Danas živi i radi između Sarajeva, Pule i Berlina.

Umjetnička karjiera

[uredi | uredi izvor]

Šejla Kamerić se u svojim radovima koristi različitim medijima kao što su fotografija, film, tekstil i crteži, stvarajući umjetničke instalacije te različite objekte.

Dunja Blažević je u katalogu izložbe „In the Gorges of the Balkans”, Fridericianum Museum, Kassel, Njemačka, 2003. napisala:

"Ono što Šejlu i kompletnu „ratnu generaciju“ umjetnika čini esencijalno drugačijom od drugih pripadnika njihove generacije je inherentnost značenja, za razliku od materijal kojim se koriste. Nadalje, radeći bez ikakve brige o tome šta umjetnost zaista jeste ili nije, ona dokazuje da je pripadnica generacije rođene u doba masovnih medija, kojoj su glavne reference mediji i realnost oko njih, a ne istorija umjetnosti."

Austrijski teoretičar arhitekture, istorije umjetnosti i kulturnih studija Anselm Wagner jezgrovito je napisao o njenom radu:

„Specifično ostvarenje Kamerićeve nije stvar autentičnog utjelovljavanja jedne europske traume. Kroz njezino djelo mi zapravo postajemo dio te traume, preuzimajući uloge žrtava i počinitelja i odjednom shvaćajući koji su to mehanizmi tu djelovali.”

Izložbe i prikazivanja

[uredi | uredi izvor]

1997. Šejla Kamerić po prvi put izlaže na godišnjoj izložbi  koju organizira SCCA - Sarajevo Center for Contemporary Art[5] koju kao kustos postavlja direktorica centra i priznata istoričarka umjetnosti Dunja Blažević. Narednih godina, Šejla blisko radi sa Dunjom Blažević te nastavlja saradnju sa SCCA. U ovom periodu počinje izlagati i na međunarodnoj sceni. 2000. je pozvana na Manifesta III (Borderline Syndrom) u Ljubljani, Slovenija. Za ovu priliku, napravila je instalaciju EU/Others[6] koja postaje međunarodno priznata i biva uvrštena u kolekciju TATE Modern.

Od 2000. do danas Šejla Kamerić je napravila veliki broj instalacija i intervencija u javnom prostoru: Closing The Border (2002); Bosnian Girl (2003); Pink Line vs. Green Line (2006); Ab uno disce omnes (2015), BFF (2015); SUMMERISNOTOVER (2014–2020).

Šejla Kamerić je izlagala na samostalnim izložbama u prestižnim umjetničkim institucijama kao što su: Portkus, Frankfurt am Maine (2004); Galerie im Taxispalais, Innsbruck (2008); mumok, Vienna; Röda Sten Centre for Contemporary Art and Culture - Gothenburg; Konsthall, Stockholm i Centre Pompidou, Paris (2010); Museum of Contemporary Art, Zagreb; Camera Austria, Graz; ArtAngel, London i MACBA, Barcelona (2011); MG+MSUM - Museum of Contemporary Art, Ljubljana; Museum of Contemporary Art, Beograd; Kunsthaus Graz, Sharjah Art foundation - Sharjah Art Museum i CAC Contemporary Art Centre, Vilnius (2012).

2015. godinu su obilježile dvije obimne samostalne izložbe u ARTER Space for Art u Istanbulu i National Gallery of Kosovo u Prištini. Iste godine, njen veoma ambiciozan projekt Ab uno disce omnes, koji radi za Wellcome Collection, prikazan je u Londonu, kao dio izložbe Forensics: The anatomy of crime.

Njen prvi kratki film What Do I Know premijerno je prikazan u selekciji Corto Cortissimo na Venice International Film Festival, 2007. i od tada je prikazan na više od 40 međunarodnih filmskih festivala. Ovaj njen film je nagrađen kao Best Short Film 5. Zagreb Film Festival , 2007. i sa nagradom Best Fiction Film na International Adana Film Festival, 2008. Film na kojem je radila u suradnji sa Anri Sala i Ari Benjamin Meyers, naslovljen 1395 Days Without Red, u produkciji ArtAngel premijerno je prikazan na Manchester International Festival,  2011. Te iste godine film je prikazan i na 17. Sarajevo Film Festival; MACBA, Barcelona i u  MSU - Museum of Contemporary Art, Zagreb. Godine 2015. Šejla surađuje sa tajlandskom režiserkom Anocha Suwichakornpong radeći na kratkom filmu Thursday koji je premijerno prikazan na 44. International Film Festival Rotterdam 2015.

Šejla Kamerić je učestvovala na velikom broju grupnih izložbi: The Real, The Desperate, The Absolute, Forum Stadtpark, Steirischer Herbst Festival, Graz, (2001); One Hundred Years of Contemporary Art of Bosnia and Herzegovina, National Gallery of Bosnia and Herzegovina, Sarajevo (2001); Prague Biennale; The Gorges of the Balkans, Kunsthalle Fridericianum, Kassel (2003); Passage d'Europe, Musée d'Art Moderne, Saint-Etienne (2004); Taboo / Tirana Biennale (2005); 15th Biennale of Sydney (2006); Tales of Time and Space, 1st Folkestone Triennial, Folkestone, (2008); Baltic Biennial of Contemporary Art, Szczecinie (2009); Gender Check: Femininity and Masculinity in the Art of Eastern Europe, mumok in Vienna and Zachęta National Gallery of Art, Warszaw (2010); Gwangju Biennale (2012); Tokyo Metropolitan Museum of Photography (2013); Hannah Ryggen Triennale, National Museum of Decorative Arts and Design, Trondheim (2016); The Restless Earth, Nicola Trussardi Foundation and La Triennale di Milano (2017); The Warmth of Other Suns: Stories of Global Displacement, The Phillips Collection in partnership with the New museum, Washington, D.C.; 2nd Coventry Biennial of Contemporary Art, Coventry; 4th Berliner Herbstsalon, Maxim Gorki Theater, Berlin (2019).

Šejla Kamerić, Bosnian Girl, 2003. 4. Berliner Herbstalon, Maxim Gorki Theatre, Berlin, 2019.

Analiza individualnih radova

[uredi | uredi izvor]
Šejla Kamerić, 1395 dana bez crvene, 2011.

1395 Days without Red je započet, razvijen i snimljen kao kolaborativni filmski projekat Šejle Kamerić i Anri Sala, u suradnji sa Ari Benjamin Meyers a u produkciji ArtAngel, London i  SCCA/Pro.ba, Sarajevo. Film Šejle Kamerić prikazuje iskustvo opsade Sarajeva i traume žitelja Sarajeva koji žive i kreću se u opkoljenom gradu. Naslov je referenca na općeprihvaćeno anegdotično pravilo za vrijeme opsade Sarajeva, po kojem žitelji opkoljenog grada ne bi trebali nositi odjeću jarkih boja da ne bi privlačili pozornost snajperista. Glavni lik filma je žena, čiji lik tumači španska glumica, Maribel Verdu. Ona prolazi ulicama u specifičnom ritmu, a njeno individualno putovanje je u kolektivnoj memoriji grada. Tokom opsade, Sarajevska filharmonija nije prestala sa svojim djelovanjem. U filmu, orkestar uvježbava 6. simfoniju Tchaikovsky, Pathetique. Muzičari započinju pa prekidaju probu, ponavljajući različite dijelove simfonije, upravo onako kako glavni lik filma kreće ili staje na svom putu po gradu. Slušajući muziku, u svojoj glavi, glavni lik kao i njeni sugrađani pronalazi hrabrost da nastavi.

Značajni radovi i filmovi

[uredi | uredi izvor]
  • 1999 Zauzeto/Occupied
  • 2000 EU/Others
  • 2001 Basics
  • 2002 Closing the Border
  • 2002 Dream House
  • 2003 Bosnian Girl
  • 2004 FREI
  • 2004 Imagine
  • 2004 Untitled/Daydreaming
  • 2005 Pink Line vs Green Line
  • 2005 Sorrow
  • 2006 30 Years After
  • 2006 Pink Line vs. Green Line
  • 2008 I Remember I Forgot
  • 2009 If I Sleep It Will Be Double
  • 2010 - 2012 Hooked
  • 2011 - 2012 Red Carpet
  • 2012 Ballot Box
  • 2012 Measure
  • 2013 June Is June Everywhere
  • 2013 - 2019 Fragile Sense of Hope (Xglass)
  • 2014 SUMMERISNOTOVER
  • 2014 Missing
  • 2015 Ab uno disce omnes
  • 2015 BFF
  • 2015 Embarazada
  • 2015 Liberty
  • 2017 Maze
  • 2018 Keep Away From Fire
  • 2019 We Come With A Bow
  • 2019 Behind the Scenes I

Filmovi

[uredi | uredi izvor]
  • 2007 What do I know
  • 2010 Glück
  • 2011 1395 Days Without Red (u kolaboraciji sa Anri Sala i Ari Benjamin Meyer)
  • 2013 Apollo - The First War Cinema (u saradnji sa  Almirom Palatom i Mark Casans)
  • 2013 Shifts
  • 2015 Thursday (u suradnji sa  Anocha Suwichakornpong

Nagrade

[uredi | uredi izvor]
  • 2004 Nagrada ONFURI, Nacionalna umjetnička glalerija u Tirani
  • 2004 Nagrada Sloboda, Međunarodni centar za mir (Festival Sarajevska Zima), Sarajevo
  • 2005 46. Oktobarski Salon, Beograd (u suradnji sa Urošem Đurićem za rad Parallel Life)
  • 2007 Nagrada za najbolji kratki film, 5. Zagrebački filmski festival
  • 2007 Nagrada za najboli fikcijski film, 15. Međunarodni filmski festival Adana
  • 2007 DAAD-Berlin Artist Residency Fellowship
  • 2011 Nagrada ECF Routes Princess Margriet Award za kulturni diverzitet

Kolekcije

[uredi | uredi izvor]

Radovi Šejle Kamerić dio su velikog broja umjetničkih kolekcija širom svijeta, neke od njih su i TATE Modern, London; Musée d'Art Moderne de la Ville, Paris; MACBA – Barcelona Museum of Contemporary Art; Museum Boijmans Van Beuningen , Rotterdam; Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb; Kontakt. The Art Collection of Erste Group and ERSTE Foundation, Beč; Art Collection Telekom, Bonn; Vehbi Koç Foundation Contemporary Art Collection (2007+), Istanbul i drugi.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Berliner Künstlerprogramm". www.berliner-kuenstlerprogramm.de. Arhivirano s originala, 9. 12. 2019. Pristupljeno 24. 11. 2019.
  2. ^ "Berliner Künstlerprogramm | Biography: Kamerić, Šejla". www.berliner-kuenstlerprogramm.de. Arhivirano s originala, 4. 10. 2015. Pristupljeno 24. 11. 2019.
  3. ^ "2011 ECF Princess Margriet Award". European Cultural Foundation (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 21. 9. 2019. Pristupljeno 24. 11. 2019.
  4. ^ Sejla Kameric, ECF Routes Princess Margriet Award laureate, February 2011, pristupljeno 24. 11. 2019
  5. ^ "scca.ba - Sarajevo Center for Contemporary Art". scca.ba (jezik: engleski). Pristupljeno 24. 11. 2019.
  6. ^ "Manifesta 3". m3.manifesta.org. Pristupljeno 24. 11. 2019.