Svjetska baština | |
---|---|
Lokacija | Šibenik, Hrvatska |
Kriterij | i, ii, iv |
Referenca | 963 |
Uvrštenje | 2000. (24. sjednica) |
Površina | 1,5 ha |
Koordinate | N43 44 10.644 E15 53 25.368 |
Šibenska katedrala (Katedrala svetog Jakova u Šibeniku) (1431.-1535.), na dalmatinskoj obali, svjedoči o značajnoj razmjeni na području monumentalne umjetnosti između sjeverne Italije, Dalmacije i Toskane u 15. i 16. stoljeću.[1] Građevinska struktura je u potpunosti izgrađenu od kamena i korištenjem jedinstvene građevinske tehnike za svod i kupolu. Forma i dekorativni elementi, poput izvanrednog friza ukrašenog isklesanim likom muškaraca, žena i djece, ilustriraju uspješnu fuziju gotičke i renesansne umjetnosti.
Gradnja katedrale obuhvata tri različite stilsko-razvojne faze.
Od 16. stoljeća na katedrali su kontinuirano rađeni brojni manji popravci, prvenstveno zbog propuštanja vode. U drugoj polovini 19. stoljeća uz pomoć austrijske vlade izvršena je temeljna i sveobuhvatna restauracija (1843. – 1860.). Nakon drugog svjetskog rata u cijelosti je obnovljena sakristija (1947. – 1949.), a izmjenom željeznih zatega (1961.) izvršena je statička sanacija katedrale.
Šibenska katedrala nalazi se na UNESCO-ovoj svjetske baštine. Konstruktivne karakteristike šibenske katedrale svetog Jakova čine je jedinstvenom i izvanrednom građevinom u kojoj su se uspješno spojili gotički i renesansni oblici. Građevina se ističe jedinstvenim i izvanrednim rješenjima tehničkih i konstruktivnih problema izgradnje svoda i kupole katedrale.[2]