Željko Ivanković

Željko Ivanković
Rođenje (1954-08-29) 29. august 1954 (70 godina)
Vareš, FNRJ

Željko Ivanković (Vareš, 29. august 1954), jest hrvatski[1] i bosanskohercegovački pjesnik, pripovjedač, romanopisac, esejist, putopisac, radio-dramski pisac, književni kritičar, prevodilac, publicist i novinar.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

U rodnom je mjestu završio osnovno školovanje, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, Pedagošku akademiju diplomirao u Sarajevu, a Filozofski je fakultet pohađao u Novom Sadu i Sarajevu, gdje je i diplomirao.

Uređivao je, kao urednik ili glavni urednik, različite periodične publikacije, među ostalima i: Lica (1979-81.), Život (1985-89.), Dalje (1991-92.), Obzor (1991), Herceg Bosna (1991–92.), Radovi Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost (1993-97.) Stećak (1994.), Hrvatski i bošnjački tjednik (1994–95.), Slovo (1994-97.), Novi Izraz (1998. -), BiH Kult (1998-99.), Revija slobodne misli 99 (1999 -), Bobovac (1999 -).

Uredio je i za tisak priredio cijeli niz djela iz svjetske, hrvatske i bosanskohercegovačke književnosti, djela iz dječje književnosti, lektirskih izdanja, te historiografskih i publicističkih djela, a bio je saradnikom ili je zastupljen u uglednim projektima: Bosanskohercegovačka književnost u 50 knjiga, Bosanskohercegovačka književnost za djecu u 25 knjiga, Muslimanska književnost u 25 knjiga, Bošnjačka književnost u književnoj kritici u 6 knjiga. Zastupljen je poezijom, prozom i esejom u nizu antologija i panorama hrvatske i bosanskohercegovačke književnosti u BiH, Hrvatskoj i svijetu. Zastupljen je i u antologijskom izboru Hrvatske književnosti za djecu u 25 knjiga, kao i u lektiri i čitankama za osnovne škole u BiH. Sam je koautor četiriju čitanki za osnovnoškolsko obrazovanje (V-VIII razred).

Dobitnik je književnih nagrada za poeziju, esej, putopis i radio-dramu na uglednim anonimnim konkursima u zemlji, kao i za priču na međunarodnom konkursu Serra 1999. (treća) i 2001. (prva), dok je za knjigu eseja "(D)ogledi, III" dobio prestižnu nagradu "Antun Branko Šimić". Pojedini eseji, proza i poezija, kao i publicistički prilozi, prevedeni su mu na engleski, njemački, francuski, italijanski, katalonski, češki, poljski, turski, švedski, norveški, danski, mađarski, albanski, makedonski, slovenski i esperanto jezik.

Član je Društva hrvatskih knjiženika, Hrvatskog društva književnika, Društva pisaca BiH, Društva hrvatskih pisaca HB, P.E.N. Centar Hrvatske, a članstvo je na sopstveni zahtjev iz bosanskohercegovačkog P.E.N. centra napustio 19. maja 2020.[2][3] zbog protestnog pisma Udruženja od 9. maja povodom održavanja komemorativne mise,[4] Društva novinara BiH, Unije nezavisnih intelektualaca Krug 99, Međunarodnog Foruma Bosna, redoviti je član Hrvatskog društva za znanost i umjetnost u Sarajevu.

Uz sudjelovanje na nizu međunarodnih konferencija i simpozija, boravio je i na studijskim gostovanjima: Humboldtov Univerzitet u Berlinu 1985. (četiri mjeseca), Zaklada Lion Feuchtwanger u Los Angelesu [1996. (tri mjeseca) i Heinrich Böll Haus Langenbroich 2000. (četiri mjeseca).

Zastupljen je u uglednim domaćim i stranim publikacijama tipa Who is who, leksikonima i enciklopedijama, a sam je saradnik Hrvatske enciklopedije.

P. E. N.

[uredi | uredi izvor]

Željko Ivanković je zajedno sa nekoliko bosanskohercegovačkih književnika bio jedan od suosnivača bosanskohercegovačkog P.E.N. centra u 31. oktobra 1992. godine u Sarajevu.[5][3] Nakon prosvjednog pisma Udruženja objavljenog 9. maja 2020, a povodom održavanja mise u Katedrali Srca Isusova u Sarajevu 16. maja 2020[4], u spomen na žrtve Masakra u Bleiburgu 1945. godine, potpisanog od strane 42 člana[2] sa Ivicom Đikićem, Ivanom Lovrenovićom, Miljenkom Jergovićem[6] u otvorenom pismu objavljenom na Lovrenovićevoj veb-stranici[3], izjavio da se ne smatra članom ovog udruženja, a kao jedan od razloga navedeno je tolerisanje nacionalizma i fašizma od sarajevske uprave, kao i bosanskohercegovačkog PEN-a, koja dozvoljava veličanje ustaškog pokreta davanjem imena ulica simpatizerima i pripadnicima ustaškog pokreta.[7]

Djela

[uredi | uredi izvor]

Objavljene knjige

[uredi | uredi izvor]
  • Nešto od onog što jest, Sarajevo, [1978. (poezija)
  • Utrka puževa, Sarajevo, 1982. (poezija)
  • Vrijeme bez glagola, Sarajevo, 1986. (poezija)
  • (D)ogledi, Tuzla, 1987. (studije, eseji, kritike)
  • Priče o ljubavi i smrti, Banja Luka, 1989. (priče)
  • Urušavanje slike, Sarajevo, 1990. (poezija)
  • Zvjezdangrad, Sarajevo, 1990. Wuppertal 1995, Sarajevo 2000, Sarajevo-Wuppertal [2005. (priče za djecu)
  • Dodirom i svijet poče, Sarajevo, 1992., Zagreb-Sarajevo 2006. (roman)
  • 700 dana opsade, Zagreb, 1995. (dnevnik)
  • Izgubljeni zavičaj, Ljubljana, 1995. (poezija)
  • Ljubav u Berlinu, Zagreb 1995, Sarajevo 1995. (roman)
  • Tko je upalio mrak?, Zagreb, 1995., Sarajevo, 2000. (proze)
  • (D)ogledi, II, Zenica, 1997. (studije, eseji)
  • Traženje zavičaja, Zagreb, 1997. (poezija)
  • Izbor poezije, Sarajevo, 1999. (poezija)
  • Pisci franjevci vareškog kraja, Split-Vareš, 1999. (esej)
  • (D)ogledi, III, Mostar, 2000. (studije, eseji, kritike)
  • Nove priče o ljubavi i smrti, Zagreb-Sarajevo, 2001. (priče)
  • Na marginama kaosa, Sarajevo, 2001. (studije i eseji)
  • Raskoš, hladna mjesečina, Zagreb, 2002. (poezija)
  • Odrastanja, Sarajevo, 2002. (priče za djecu)
  • Vareške priče, Vareš-Wuppertal, 2003. (izbor priča)
  • Izbor priča hrvatskih pisaca za djecu u Bosni i Hercegovini, Sarajevo–Zagreb–Wuppertal, 2005.
  • Izbor pjesama hrvatskih pisaca za djecu u Bosni i Hercegovini, Sarajevo–Zagreb–Wuppertal, 2005.
  • Isus je pročitao novine, Sarajevo, 2006. (izbor poezije)
  • Tetoviranje identiteta, Sarajevo, 2007. (studije i eseji)
  • Dnevnik melankolije, Sarajevo, 2008. (poezija)
  • Čitati Ivankovića u Sarajevu, Sarajevo, 2010. (polemike)
  • Na svoji baštini, Sarajevo, 2010. (priče)
  • Pogled s margine, Mostar, 2011. (kolumne)

Prijevodi

[uredi | uredi izvor]
  • Mozart: Pisma ocu, Banja Luka, 1990, 1991, 2003.
  • Priče stare Kine, Sarajevo, 1991.
  • Heinrich Böll: Potraga za čitateljem, Sarajevo, 2001.
  • G. A. Bürger: Pustolovine baruna Münchhausena, Sarajevo, 2003 (koautorstvo s Romanom Ivankovićem)
  • Mozart: Pisma, Zagreb, 2007.
  • Israel Zwi Kanner: Židovske priče, Zagreb – Sarajevo, 2007.
  • Mozart: Pisma, Zagreb, 2007.
  • Hans Küng: Izborena sloboda. Sjećanja, Rijeka – Sarajevo, 2009 (koautorstvo s Romanom Ivankovićem)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ enciklopedija.hr (25. 11. 2022). "Ivanković, Željko". enciklopedija.hr (jezik: hrvatski). Pristupljeno 25. 11. 2022.
  2. ^ a b PEN.
  3. ^ a b c Lovrenović.
  4. ^ a b Slobodna Evropa.
  5. ^ Oslobođenje.
  6. ^ Večernji list.
  7. ^ DW.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]