ASM-135 ASAT

ASM-135 ASAT je protusatelitska višestupanjska raketa koja se lansira iz zraka koju je razvio Ling-Temco-Vought odjel LTV Aerospace. ASM-135 nosio je isključivo borbeni zrakoplov F-15 Eagle Zračnih snaga Sjedinjenih Država (USAF).

ASAT (Protusatelitski) projektil lansiran 13. rujna 1985. na Pacific Missile Test Range, CA.

Razvoj

[uredi | uredi kôd]

Kasnih 1950-ih Sjedinjene Države počele su razvijati protusatelitsko oružje. Prvo američko protusatelitsko oružje bio je Bold Orion Weapon System 199B. Kao i ASM-135, projektil Bold Orion lansiran je iz zraka, ali u ovom slučaju iz B-47 Stratojet. Bold Orion testiran je 13. listopada 1959. protiv satelita Explorer 6.[1] Dvostupanjska raketa Bold Orion prošla je unutar 6.4 od Explorera 6. S ove udaljenosti, samo bi nuklearna bojeva glava relativno velike jačine vjerojatno uništila metu.[2]

Godine 1979. USAF je izdao ugovor s tvrtkom LTV Aerospace za početak rada na ALMV-u. Dizajn LTV Aerospace sadržavao je višestupanjski projektil s infracrvenom bojnom glavom za navođenje kinetičke energije.

Dizajn

[uredi | uredi kôd]
ASM-135 ASAT u centru Steven F. Udvar-Hazy
Paljenje motora

ASM-135 dizajniran je za lansiranje s F-15A u nadzvučnom zumiranju. Računalo misije F-15 i heads-up zaslon modificirani su kako bi pilotu davali upute za upravljanje.

Modificirana raketa Boeing AGM-69 SRAM s dvopulsnim raketnim motorom na čvrsto gorivo Lockheed Propulsion Company LPC-415 korištena je kao prvi stupanj ASM-135 ASAT.[3]

LTV Aerospace Altair 3 korišten je kao drugi stupanj ASM-135.[4] Altair 3 koristio je raketni motor na čvrsto gorivo Thiokol FW-4S. Stupanj Altair 3 također je korišten kao četvrti stupanj za raketu Scout[4] i prethodno je korišten u pokušajima protusatelitskog oružja Bold Orion i Hi-Hoe (Caleb).[5] Altair je bio opremljen potisnicima na hidrazin koji su se mogli koristiti za usmjeravanje projektila prema ciljnom satelitu.

LTV Aerospace također je osigurao treći stupanj za ASM-135 ASAT. Ovaj stupanj je nazvan presretač Miniature Homing Vehicle (MHV). Prije postavljanja drugi stupanj korišten je za okretanje MHV-a do otprilike 30 okretaja u sekundi i usmjeravanje MHV-a prema meti.

Honeywellov prstenasti laserski žiroskop korišten je za određivanje brzine vrtnje i za dobivanje inercijalne vremenske reference prije nego što se MHV odvoji od drugog stupnja.[6] Infracrveni senzor je razvijen od strane Hughes Research Laboratories. Senzor je koristio trakasti detektor gdje su četiri trake indij bizmuta bile raspoređene u križ, a četiri trake su bile raspoređene kao logaritamske spirale. Dok se detektor vrtio, položaj infracrvene mete mogao se mjeriti dok je prelazila trake u vidnom polju senzora. MHV infracrveni detektor hlađen je tekućim helijem iz dewara instaliranog umjesto bubnja za streljivo na F-15 i iz manjeg dewara smještenog u drugom stupnju ASM-135.

Sustav za navođenje MHV pratio je samo ciljeve u vidnom polju infracrvenog senzora, ali nije određivao visinu, položaj ili domet do cilja. Izravno proporcionalno vođenje vidnog polja koristilo se informacijama s detektora za manevriranje i poništavanje bilo kakve promjene vidnog polja. Bang-bang kontrolni sustav korišten je za ispaljivanje 56 raketnih motora s punim punjenjem za "skretanje" i smanjenje potiska s 8 polunapunjenih "end-game" raketnih motora na čvrsto gorivo raspoređenih po obodu MHV-a. Pola punjenja 8 "end-game" motora korišteni su za izvođenje finijih prilagodbi putanje neposredno prije presretanja ciljanog satelita. Četiri kapsule na stražnjoj strani MHV-a sadržavale su male raketne motore za kontrolu položaja. Motori su se koristili za prigušivanje središnje rotacije od strane MHV-a.

Testna lansiranja

[uredi | uredi kôd]
Probna lansiranja ASM-135
Broj leta Datum Opis
1 21. siječnja 1984 Projektil uspješno testiran bez minijaturnog vozila
2 13. studenog 1984 Projektil je zakazao kada je MHV bio usmjeren na zvijezdu.
3 13. rujna 1985 Projektil uspješno uništava satelit P78-1 Solwind
4 22. kolovoza 1986 Projektil uspješno testiran kada je MHV bio usmjeren na zvijezdu.
5 29. rujna 1986 Projektil uspješno testiran kada je MHV bio usmjeren na zvijezdu.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Edited By Bhupendra Jasani, Space Weapons and International Security, A SIPRI Publication, Oxford University Press, 1987.
  2. ↑ Encyclopedia Astronautica, Bold Orion, Archived copy. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. siječnja 2008. Pristupljeno 3. veljače 2008.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  3. ↑ Producst - Missiles - Anti Satelite Missile. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. siječnja 2007. Pristupljeno 18. siječnja 2007.
  4. ↑ a b Encyclopedia Astronautica.
  5. ↑ Federation of American Scientists Web Site, FAS Space Policy Project - Military Space Programs, web page retrieved on 3 November 2007.
  6. ↑ ASAT. www.svengrahn.pp.se