Andrija Zmajević
Andrija Zmajević (Perast, 1628. – Perast, 7. rujna 1694.) bio je hrvatski katolički prelat, pjesnik i kulturni djelatnik.[1]
Rodio se u obitelji Nikole i Kate Zmajević.[2] Školovao se prvo u Perastu, a zatim u Kotoru.[1] Studirao je filozofiju i teologiju u Rimu na Urbanovom zavodu Kongregacije za širenje vjere. Tamo je postigao doktorat te odlazi iz Rima 21. veljače 1656. godine. Godine 1656. imenovan je opatom samostana sv. Jurja na otoku.[2]
Prije imenovanja nadbiskupom obavljao je dužnost vikara u Budvi i povjerenika Svete Stolice (1670.), a 1671. godine postavljen je za barskog nadbiskupa i primasom Srbije. Nadbiskupijom je upravljao iz Paštrovića zbog nemogućnosti boravka u Baru, koji se nalazio u turskim rukama.[1]
U Perastu je 1664. dao podići baroknu palaču, a 1678. i kapelicu Gospe od Ružarija u kojoj je i sahranjen.[1]
- „Slovinska Dubrava”
- „Poslanica kanoniku Tripu Škuri”
- „Boj peraški”
- „Pjesma od pakla”
- „Ljetopis crkovni”
- ↑ a b c d Hrvatska enciklopedija.
- ↑ a b Brajković 1980, str. 179.
- Brajković, Gracija. 1980. Nadbiskup Andrija Zmajević. Crkva u svijetu. Sveučilište u Splitu - Katolički bogoslovni fakultet. Split. 15 (2): 179–181
- Zmajević, Andrija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Pristupljeno 4. prosinca 2024.