Antun Šoljan | |
---|---|
Antun Šoljan | |
Rođenje | 1. prosinca 1932. Beograd, Kraljevina SHS |
Smrt | 9. srpnja 1993. Zagreb, Hrvatska |
Zanimanje | književnik,književni kritičar, urednik časopisa, prevoditelj |
Nacionalnost | Hrvat |
Književne vrste | poezija, roman, drama, radio-drama, esej i feljton |
Književni period | modernizam |
Nagrade
| |
Portal o životopisima |
Antun Šoljan (Beograd, 1. prosinca 1932. – Zagreb, 9. srpnja 1993.), hrvatski književnik.[1][2]
Šoljanova obitelj potječe iz Staroga Grada na Hvaru, no Antun Šoljan rodio se i rano djetinjstvo proveo u Beogradu. Sljedeće boravište mu je Slavonski Brod gdje je završio osnovnu školu, a od 1945. godine pretežno Zagreb u kojem završava gimnaziju i filozofski fakultet (anglistika i germanistika). Povremeno boravi u Rovinju, gdje se od 1996. godine održavaju Dani Antuna Šoljana.[1] Pjesnik, pripovjedač, dramatičar, romanopisac, književni kritičar, esejist, feljtonist, prevoditelj, priređivač antologija, urednik triju značajnih književnih časopisa 1950-ih i 1960-ih (Međutim, Književnik, Krugovi). Pripadnik književnog naraštaja tzv. “krugovaša”, književnika koji su se okupljali uz časopis Krugovi. Književni mu opus obilježava ironija, topos mladenačke “klape”, mjestimice eskapizam, zatim društveno-moralne preokupacije i angažiranost, ponajprije u dramskom opusu, a kritika ga opisuje i kao “egzistencijalističkog pisca” te “utopista”, ponajprije zbog vjere u moć književnosti.
Pisao je pjesme, romane, drame, radiodrame, eseje i feljtone te priredio niz antologija, poput "Sto najvećih djela svjetske književnosti". Već je u svojim dvadesetim godinama, u suautorstvu s Ivanom Slamnigom, objavljivao priloge iz teorije književnosti i komparatistike u časopisu Međutim koji je pokrenut i doživio samo dva broja 1953. a potom se ugasio. Šoljan je časopis uređivao sa Slamnigom, Zlatkom Tomičićem i Vladom Gotovcem. Njihovo uređivanje i pisanje za Međutim značilo je poetičko odmetništvo i neslaganje s "krugovašima". Zarana je zastupao i primjenjivao poetiku izrazito modernističkog iskustva. Poznata mu je pjesma Vukovarski arzuhal, koja je nastala "u prenesenom smislu slušanjem starca u kojoj pripovijeda da gost u kući ne može biti gospodar, pisano arzuhalom i s refrenom »Platit ćete Vukovar«".[3]
Napisao je četiri romana, najvažnijim se smatra Kratki izlet tiskan 1965. godine. Izdajice (1961.) su prvi Šoljanov roman i jedna od najznačajnijih proznih knjiga krugovaške generacije.[4] Roman Luka objavljen 1974. godine govori o povratku glavnog lika iz Zagreba u zabačeno primorsko selo Murvice gdje dobiva veliki projekt gradnje luke, odakle je rodom.[4] Prema Šoljanovom književnom predlošku Tomislav Radić snimio je istoimenu dramu 1992. godine.[5]
|journal=
(pomoć)