Azhdarchidae

Azhdarchidae
Status zaštite
Status zaštite: Fosili
Raspon fosila
Kasna kredaMoguće i ranije
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Sauropsida
Red:†Pterosauria
Porodica:†Azhdarchidae
Nesov, 1984.
Tipična vrsta
†Azhdarcho lancicollis
Rodovi
Vidjeti u tekstu
Sinonimi
"Titanopterygiidae"
Padian, 1984. (već zauzet)
Baze podataka

Azhdarchidae (od perz. اژدرها, aždarha: aždaja, zmaj, prema avest. Aži Dāhaka: ime mitskoga zmaja u mazdaističkoj mitologiji), porodica pterosaura pretežno iz perioda kasne krede, iako su poznati i izolirani kralješci nekih pripadnika iz razdoblja rane krede (kasni berriasij, prije oko 140 milijuna godina).[1] U Azhdarchidae su spadale neke od najvećih letećih životinja svih vremena. Isprva se smatralo da su oni potporodica unutar Pteranodontidae, ali Nesov (1984.) ih je odredio kao porodicu u koju spadaju i pterosauri Azhdarcho, Quetzalcoatlus i "Titanopteryx" (sada poznat kao Arambourgiania).

Opis

[uredi | uredi kôd]
Umjetnička rekostrukcija skupine Quetzalcoatlus northropi pri hranjenju.

Azhdarchidae su karakteristični po svojim dugim nogama i izuzetno dugim vratovima s izduženim vratnim kralješcima, koji su u poprečnom presjeku bili okrugli. Većina vrsta Azhdarchidae poznata je samo po svojim prepoznatljivim vratnim kralješcima. U one koji su poznati iz relativno potpunih kostura spadaju Zhejiangopterus i Quetzalcoatlus. Azhdarchidae se također ističu po svojim relativno velikim glavama i dugim čeljustima. Uzeta je u obzir mogućnost da su se hranili leteći nisko iznad vode i tako skupljajući ribe,[2][3] ali daljnja istraživanja bacila su sumnju na tu ideju, pokazavši da su azhdarchidaeima nedostajale prilagodbe takvom načinu hranjenja, te da su se možda ponašali sličnije današnjim rodama.[4][5][6][7] Njihova malena stopala nisu bila prilagođena ni za plivanje ni za hodanje u plitkoj vodi.[8]

Sistematika

[uredi | uredi kôd]
Karta rasprostranjenosti nekih vrsta Azhdarchidae.

Azhdarchidae su isprva klasificirane kao bliski srodnici Pteranodona zbog svojih dugih, bezubih kljunova. Drugi su predložili da su bili u bližem srodstvu sa zubatim pripadnicima Ctenochasmatidae (u koje spadaju i Ctenochasma i Pterodaustro, koji su se hranili filtriranjem vode). Trenutno se smatra da su bili bliski srodnici pterosaura kao što su Tupuxuara i Tapejara.

Taksonomija

[uredi | uredi kôd]

Klasifikacija prema Unwinu (2006.), osim ako nije drugačije naglašeno.[9]

Rekonstrukcija pozicije pri hranjenju, gdje su udovi sagitalno raspoređeni.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Dyke, G., Benton, M., Posmosanu, E. and Naish, D. (2010). "Early Cretaceous (Berriasian) birds and pterosaurs from the Cornet bauxite mine, Romania." Palaeontology, published online before print 15. rujna 2010. DOI:10.1111/j.1475-4983.2010.00997.x
  2. ↑ Nesov, L. A. 1984. Upper Cretaceous pterosaurs and birds from Central Asia. Paleontologicheskii Zhurnal. 1984 (1): 47–57. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. listopada 2014. Pristupljeno 9. svibnja 2014.
  3. ↑ Kellner, A. W. A.; Langston, W. 1996. Cranial remains of Quetzalcoatlus (Pterosauria, Azhdarchidae) from Late Cretaceous sediments of Big Bend National Park, Texas. Journal of Vertebrate Paleontology. 16 (2): 222–231. doi:10.1080/02724634.1996.10011310
  4. ↑ Chatterjee, S.; Templin, R. J. 2004. Posture, locomotion, and paleoecology of pterosaurs. Geological Society of America Special Publication. 376: 1–64
  5. ↑ Ősi, A.; Weishampel, D.B.; Jianu, C.M. 2005. First evidence of azhdarchid pterosaurs from the Late Cretaceous of Hungary. Acta Palaeontologica Polonica. 50 (4): 777–787
  6. ↑ Humphries, S.; Bonser, R.H.C.; Witton, M.P.; Martill, D.M. 2007. Did pterosaurs feed by skimming? Physical modelling and anatomical evaluation of an unusual feeding method (PDF). PLoS Biology. 5 (8): e204 |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  7. ↑ http://www.plosone.org/article/info%3Adoi%2F10.1371%2Fjournal.pone.0002271
  8. ↑ Witton MP, Naish D (2008) A Reappraisal of Azhdarchid Pterosaur Functional Morphology and Paleoecology. PLoS ONE 3(5): e2271. doi:10.1371/journal.pone.0002271 Volltext
  9. ↑ Unwin, David M. 2006. The Pterosaurs: From Deep Time. Pi Press. New York. str. 273. ISBN 0-13-146308-X
  10. ↑ Ibrahim, N.; Unwin, D.M.; Martill, D.M.; Baidder, L.; Zouhri, S. 2010. A New Pterosaur (Pterodactyloidea: Azhdarchidae) from the Upper Cretaceous of Morocco. PLoS ONE. 5 (5): e10875. doi:10.1371/journal.pone.0010875. PMC 2877115. PMID 20520782
  11. ↑ Averianov, A.O. 2007. New records of azhdarchids (Pterosauria, Azhdarchidae) from the late Cretaceous of Russia, Kazakhstan, and Central Asia. Paleontological Journal. 41 (2): 189–197. doi:10.1134/S0031030107020098
  12. ↑ a b Averianov, A.O. (2010). "The osteology of Azhdarcho lancicollis Nessov, 1984 (Pterosauria, Azhdarchidae) from the Late Cretaceous of Uzbekistan." Proceedings of the Zoological Institute of the Russian Academy of Sciences, 314(3): 246-317.
  13. ↑ Averianov, A.O.; Arkhangelsky, M.S.; Pervushov, E.M. 2008. A New Late Cretaceous Azhdarchid (Pterosauria, Azhdarchidae) from the Volga Region. Paleontological Journal. 42 (6): 634–642. doi:10.1134/S0031030108060099
  • Astibia, H.; Buffetaut, E.; Buscalioni, A.D.; Cappetta, H.; Corrall, C.; Estes, R.; Garcia-Garmilla, F.; -1#Loeuff, Mazin; Jaeger, J.J.; i dr. 1991. The fossil vertebrates from Lafio (Basque Country, Spain); new evidence on the composition and affinities of the Late Cretaceous continental fauna of Europe. Terra Nova. 2: 460–466 Eksplicitna upotreba et al. u: |first9= (pomoć)
  • Bennett, S. C. 2000. Pterosaur flight: the role of actinofibrils in wing function. Historical Biology. 14 (4): 255–284. doi:10.1080/10292380009380572
  • Nesov, L.A. 1990. Flying reptiles of the Jurassic and Cretaceous of the USSR and the significance of their remains for the reconstruction of palaeogeographic conditions. Bulletin of Leningrad University, Series 7, Geology and Geography (ruski). 4 (28): 3–10
  • Nesov, L.A. 1991. Giant flying reptiles of the family Azhdarchidae: 11. Environment, sedirnentological conditions and preservation of remains. Bulletin of Leningrad Universitv Series 7, Geology and Geography (ruski). 3 (21): 16–24