Badhamova sunčanica
| Badhamova sunčanica | |
|---|---|
,_to_serve_as_an_atlas_to_the_%22Handbook_of_British_Fungi%22_(Pl._25)_(8163868255).jpg) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Gljive |
| Koljeno: | Basidiomycota |
| Razred: | Agaricomycetes |
| Red: | Agaricales |
| Porodica: | Agaricaceae |
| Rod: | Leucocoprinus |
| Vrsta: | L. badhamii |
| Dvojno ime | |
| Leucocoprinus badhamii (Berk. & Broome) Locq. | |
| Baze podataka | |
Badhamova sunčanica (lat. Leucocoprinus badhamii), poznata i kao američka pečurkovica, je uvjetno jestiva gljiva iz porodice pečurki (lat. Agaricaceae).
- Klobuk badhamove sunčanice je širok od 5 do 20 centimetara, u mladosti stožast, poslije raširen i vidno ispupčen; ponekad je ispupčenje kao odrezano; u osnovi bjelkastosmeđ, pokriven smeđim čehicama (ljuskicama) koje su prema sredini sve gušće; rub klobuka je narebran, na dodir požuti, a zatim pozlijeđeno mjesto prelazi u crvenkastosmeđu ili tamnoljubičastu boju.
- Listići su bijeli ili boje pijeska, široki, trbušasti, nejednaki, slobodni; na dodir požute, poslije postanu smeđeljubičasti.
- Stručak je visok od 10 do 15 centimetara, valjkast, prema dnu deblji, završava vretenasto, ponekad duboko u zemlji; lagano vlaknasto čahav, šupalj, nosi vjenčić koji se drži za stručak; na dodir ubrzo požuti da bi poslije postao smeđenarančast pa smeđecrn.
- Meso je bijelo, mekano, na presjeku najprije promijeni boju u žućkastosmeđu (šafranastu), zatim u purpurnosmeđu.
- Spore: otrusina je žućkastosmeđe boje, 5 – 7 x 3,5 – 4,5 μm.
U dodiru s parama amonijaka meso postane zeleno, a u dodiru sa slinom meso postane crveno.
Raste najčešće ljeti i u jesen na otpacima listopadnoga drveća, piljevini, na masnim tlima i u vrtovima
Badhamova sunčanica je uvjetno jestiva. Treba ih kuhati jer su sirove otrovne.[1] Stari autori smatrali su je jestivom, dok je neki moderni autori smatraju otovnom.
Izgledom izrazito sliči velikoj sunčanici (lat. Macrolepiota procera); međutim, vretenasto-korijenasti stručak, prirasli vjenčić, zatim meso i cijelo plodište koje na dodir požuti značajke su koje su nespojive s velikom sunčanicom. Postoji još vrlo slična vrsta Lepiota meleagroides Huijsman, a razlikuje se najviše time što ima mnogo duži i korjenasti završetak stručka, te što meso na presjeku trenutno prelazi u tamnocrvenu boju.
- ↑ Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.
