Bećarac

Bećarac, pjevanje i sviranje u istočnoj Hrvatskoj
UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
Bećarac, pjevanje i sviranje u istočnoj Hrvatskoj
Hrvatska
Regija: Europa i Sjeverna Amerika
Godina upisa: 2011.
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO:00358

Bećarac je oblik narodne pjesme porijeklom iz ruralne Slavonije, odakle se njegova popularnost proširila do južne Mađarske i diljem Vojvodine. U obliku je dvostih koji se sastoji od dva deseterca čije se zadnje riječi rimuju. U studenom 2011. UNESCO je upisao bećarac u svoj popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.[1]

Opis

[uredi | uredi kôd]

Svi bećarci imaju istu melodiju od 24 takta i pjevaju se uzastopno. Glavni pjevač pjeva prvi stih, a slušatelji ga ponavljaju uz melodijsku varijaciju. Drugi stih je humoristična antiteza prvom i obično završava smijehom pratećih pjevača. Trajanje izvedbe ovisi o energiji i kreativnosti glavnog pjevača koji mora posjedovati snažan glas i širok repertoar starih, ali i novih kitica, kao i sposobnost njihova kombiniranja.[1]

Tematski, bećarci su humoristične, satirične i često vrlo lascivne pjesme čija je svrha nasmijati i vrlo su popularni na manje formalnim proslavama. Danas su muškarci i žene podjednako zastupljeni kao nositelji ove tradicije. Bećarac je rasprostranjen širom istočne Hrvatske gdje je živa baština, iznimno živopisna i dinamična, koja se ponovno oživljava u svakoj novoj izvedbi.[1]

Postoji i hercegovački bećarac za kojeg ne važi gore navedeno. On je malo drugačiji i nije mu svrha nasmijati slušatelje već ih zabaviti. To je vrlo zahtjevna pjesma za izvođače iako se to ne čini tako slušatelju. Bećarac je u Hercegovini tradicija koja se prenosi s koljena na koljeno i očuvala se do današnjih dana.

U Pleternici je otvoren Muzej bećarca 2023. godine.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b c (engl.) Bećarac na UNESCO.org, preuzeto 29. kolovoza 2012.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Wikicitati imaju zbirke citata o temi Bećarac
Nedovršeni članak Bećarac koji govori o glazbi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.


v • u
Svjetska baština u Hrvatskoj
Kulturna baština (8)
Biskupska zgrada Eufrazijeve bazilike, Poreč (1997.) • Dubrovnik (1979.) • Katedrala sv. Jakova u Šibeniku (2000.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar1) (2017.) • Split s Dioklecijanovom palačom (1979.) • Starogradsko polje na Hvaru (2008.) • Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici2) (2016.) • Trogir (1997.)
Hrvatska zastava
Prirodna baština (2)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe3) (2017.) • Plitvička jezera (1979.)
Nematerijalna
svjetska baština (22)
Bećarac, pjevanje i sviranje iz istočne Hrvatske (2011.) • Festa svetog Vlaha, zaštitnika Dubrovnika (2009.) • Hrvatsko čipkarstvo (2009.) • Hvarska procesija Za križen (2009.) • Istarsko dvoglasno pjevanje i sviranje na istarskoj ljestvici (2009.) • Klapsko pjevanje iz Dalmacije (2012.) • Mediteranska prehrana4) (2013.) • Međimurska popevka (2018.) • Nijemo kolo (2011.) • Ojkanje (2010.) • Pljočkanje5) (2022.) • Proizvodnja drvenih dječjih igračaka Hrvatskog zagorja (2009.) • Proljetni ophod kraljica (ljelja) u Gorjanima (2009.) • Sinjska alka (2010.) • Sokolarstvo6) (2021.) • Suhozid7) (2018.) • Tradicija pravljenja licitara (2010.) • Tradicija uzgoja lipicanaca8) (2022.) • Tripundanske svečanosti i kolo sv. Tripuna – tradicije bokeljskih Hrvata u Hrvatskoj (2022.) • Zvončari Kastavštine (2009.) • Transhumanca (2023.) 6)