Bobovec

Dvorac obitelji Šomšić.

Bobovec[1] (također i Bobovišće[2] i Baboča); (mađ. Babócsa) je selo u južnoj Mađarskoj.

Zauzima površinu od 30,99 km četvornih.

Zemljopisni položaj

[uredi | uredi kôd]

Nalazi se na 46° 2' sjeverne zemljopisne širine i 17° 22' istočne zemljopisne dužine. Belső-Somogy je južno, a granica s Republikom Hrvatskom se nalazi 5 km dalje. Najbliže naselje u RH je Brodić.

Sjeveroistočno od sela je rječica Rinya koja se ulijeva u Dravu.

Bojevo je 1 km zapadno, Rasinja je 3,5 km zapadno-sjeverozapadno, Vunep je 3 km sjeverno, Arača je 3 km sjeveroistočno, Komluš je 2 km jugoistočno, Petrida je 1,5 km južno-jugoistočno.

Upravna organizacija

[uredi | uredi kôd]

Upravno pripada Barčanskoj mikroregiji u Šomođskoj županiji. Poštanski broj je 7584.

U Bobovcu djeluje jedinica romske manjinske samouprave.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Područje je naseljeno još u pretpovijesti. U Bobovcu su nađeni nalazi iz bakrenog i brončanog doba.

u vrijeme kralja Arpada je narod Tibolda sagradio utvrdu na brdu iznad toka rijeke Rinje.[3]

Pripadao je ugarskim plemićima Bogátu i Koppányu. Mađarski kralj Stjepan I. Sveti je eksproprirao taj posjed poslije njegove smrti i dao ga benediktincima. Prema papinskim spisima je 1332. na tom mjestu stajala kapelica. Poslije je pripadao obiteljima Tibold i Marczali. Zabilježeno je da je kralj Vladislav II. Jagelović boravio u utvrdi u Bobovcu kao gost obitelji Báthory.

U doba turskih osvajanja su bile velike borbe za tvrđavu: zauzeo ju je 1552.[3] turski vojskovođa Toigon Ozman za najezde na Južno Prekodunavlje, a kad ju je palatin i hrvatsko-slavonski ban Toma Nadaždi pokušao vratiti, eksplodiralo je nekoliko eksplozivnih punjenja i pri tome porušilo veliki dio tvrđave. András Báthory ju je obnovio, no Turci su opet krenuli na tu tvrđavu nakon što su zauzeli Siget i pri tome ju opet oštetili u borbama.

Nikola Zrinski ju je konačno vratio u ugarske ruke 1664. Zabilježeno je da je 11. veljače 1664. Zrinski izvijestio o uspješnoj zimskoj kampanji protiv Turaka. Te godine su Turci srušili zgradu opatije.

Neko vrijeme nisu doseljavali Mađari u Bobovec. Ipak, Bobovec je brzo napredovao, tako da je 1715. postao trgovište (mezőváros), a nešto kasnije kotarskim sjedištem.

1891. je u Bobovcu živjelo 2443 Hrvata i Mađara.

1953. su u bobovečkoj okolici nađena velika plinska polja i usporedno s njima i termalna voda. Eksploatiranje termalne vode je počelo 1960.

Promet

[uredi | uredi kôd]

Nalazi se na željezničkoj prometnici Velika Kaniža-Pečuh. U selu se nalazi željeznička postaja.

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

Bobovec ima 1904 stanovnika (2001.). Mađari su većina. Romi čine 10,9%, Hrvati čine 0,2% te ostali. Rimokatolika je 85%, kalvinista je 3,3%, luterana 0,2% te ostalih.

Mjesni Hrvati pripadaju podravskoj skupini mađarskih Hrvata.[4] Hrvati u Bobovcu gotovo posve mađarizirani, tako da samo najstariji govore hrvatski.[5]

Kultura

[uredi | uredi kôd]
  • Dani narcisa[3]

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Sanja Vulić: O govorima Hrvata u Mađarskoj, Podravina.net, objavljeno 9. ožujka 2007. [neaktivna poveznica]
  2. ↑ Stančić, Marko Horvat. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 29. kolovoza 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57750>.
  3. ↑ a b c d e f g h Prirodna BLAGA Suradnja na polju ekološkog turizma, razvoja ekoturističkih web-stranica i programa kvalitetne ponude - SLO-HU-CRO 2006/01/006/HU
  4. ↑ (mađ.) Nemzeti és etnikai kisebbségek Magyarországon Dinko Šokčević: Dráva menti horvátok
  5. ↑ Hrvatska znanstvena bibliografija Sanja Vulić: Kajkavski govori podravskih Hrvata u Mađarskoj, str. 2.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]