Boeing-Stearman Model 75

Stearman (Boeing) Model 75
Boeing Stearman N67193 s USN oznakama
Opći podatci
Tip Školski zrakoplov
Proizvođač Stearman Aircraft / Boeing
Probni let 1934.
Broj primjeraka 9.800
Pojedinačna cijena 11000 $
Portal:Zrakoplovstvo

Stearman (Boeing) Model 75 je dvokrilac korišten kao vojni školski zrakoplov. U SAD-u ih je tijekom 1930-ih i 1940-ih godina izrađeno najmanje 8584 komada.[1] Aviotvrtka Stearman postala je 1934. godine podružnica Boeinga te je od tada poznata kao Stearman, Boeing Stearman ili Kaydet. Stearman je bio primarni školski zrakoplov USAAF-a (Ratno zrakoplovstvo SAD-a tijekom i neposredno nakon 2. svjetskog rata), Ratne mornarice SAD-a (kao NS&N2S) i Ratnog zrakoplovstva Kanade (kao Kaydet) tijekom Drugog svjetskog rata. Nakon rata tisuće zrakoplova prodano je na civilnom tržištu te su postali popularni kao poljoprivredni zrakoplovi korišteni za zaprašivanje usjeva, sportski i akrobatski zrakoplovi.

Dizajn i razvoj

[uredi | uredi kôd]

Stearman je bio konvencionalni dvokrilac grube izrade s velikim, fiksnim podvozjem s repnim kotačem. Student i pilot instruktor smješteni su u otvorenu pilotsku kabinu jedan iza drugoga. Radialni motor većinom nije imao oplatu iako su ju neki korisnici kao Stearmanova eskadrila Crveni barun, odlučili ugraditi.

Uporaba poslije Drugog svjetskog rata

[uredi | uredi kôd]

Nakon Drugog svjetskog rata tisuće inačica PT-17 su prešle u civilno vlasništvo ili su ih otkupili bivši piloti. Mnogi su modificirani za korištenje u poljoprivredi te su sa spremnikom za pesticide ili gnojivo postavljenim na mjesto prednje kabine služili za zaprašivanje polja. Dodatna oprema uključivala je pumpe te cijevi s mlaznicama montiranim ispod donjeg krila. Popularna nadogradnja tog razdoblja radi povećanje maksimalne težine uzlijetanja i penjanja, bila je ugradnja jačeg Pratt & Whitney R-985 motora i propelera stalne brzine (propeler s promjenjivim napadnim kutom).

Inačice

[uredi | uredi kôd]
NS-1 letačke škole američke mormarice 1936. godine

Kaydet Ratnog zrakoplovstva SAD-a imao je tri različite oznake na temelju pogonske grupe:

  • PT-13 s Lycoming R-680 motorom, ukupno izrađeno 2141 zrakoplova ovog modela.[2]
PT-13, početna proizvodna inačica s R-680-B4B s motorom. Izgrađeno ih je 26.
PT-13A s R-680-7 motorom. Tijekom 1937. – 1938. isporučeno ih je 92.
PT-13B s R-680-11 motorom. Tijekom 1939. – 1940. isporučeno ih je 255.
PT-13C, šest PT-13B modificiranih za let pomoću instrumenata.
PT-13D, PT-13A s jačim R-680-17 motorom. Isporučeno ih je 353.
  • PT-17 s Continental R-670-5 motorom, isporučeno je ukupno 3519 zrakoplova.
PT-17A, 18 zrakoplova P-17 opremljenih za instrumentalno letenje.
PT-17B, tri PT-17 opremljeni s poljoprivrednom opremom za raspršivanje.
  • PT-18, PT-13 s Jacobs R-755 motorom, izgrađeno ih je 150.
PT-18A, šest PT-18 opremljenih za instrumentalno letenje.
  • PT-27, kanadski PT-17. Ovu oznaku je imalo 300 zrakoplova ugovorno isporučena RCAF-u.

Američka mornarica imala je nekoliko inačica:

  • NS, isporučeno do 61 zrakoplov, s Wright J-5 Whirlwind motorom od 220 KS (164 kW).[3]
N2S, inačica poznata kao "Žuta prijetnja" radi njene sheme sa žutom bojom.
N2S-1 s R-670-14 motorom. 250 ih je isporučeno Američkoj mornarici.
N2S-2 s R-680-8 motorom. 125 ih je isporučeno Američkoj mornarici.
N2S-3 s R-670-4 motorom. 1.875 ih je isporučeno Američkoj mornarici.
N2S-4, 99 zrakoplova iz Ratnog zrakoplovstva SAD-a prebačeno u Američku mornaricu, plus 577 novo izrađenih zrakoplova.
N2S-5 s R-680-17 motorom. 1.450 ih je isporučeno Američkoj mornarici.
  • Stearman 70, izvorni prototip s Lycoming radijalnim motorom od 215 KS (160 kW). Privremena oznaka razvojne inačice je XPT-943.[4]
Model 73, početna inačica za proizvodnju. Izgrađeno je 61 zrakoplov za Američku mornaricu i više NS inačica za izvoz.[3]
Model 73L3, inačica za Filipine, pokretana s R-680-4 ili R-680C1 motorom od 200 KS (150 kW). Izrađeno ih je sedam.[5]
Model A73B1, sedam zrakoplova za Ratno zrakoplovstvo Kube s Wright R-760 Whirlwind motorom od 235 KS (175 kW). Isporučeni su tijekom 1939. i 1940. godine.[5]
Model A73L3, unaprijeđena inačica za Filipine. Izrađeno ih je tri.[6]
  • Stearman 75, (nastao iz X75 ) je prihvaćen od strane vojske kao glavni školski zrakoplov. X75L3 postao je PT-13 prototip a inačice 75 postale su dio PT-17 serije.
  • Stearman 76, izvozna naoružani školski zrakoplov nastao iz inačice 75.
  • Stearman 90 i 91, (nastali iz X90 i X91) inačica s metalnom konstrukcijom, kasnije baza za XBT-17.
  • Stearman XPT-943, X70 razvijen na Wright Fieldu.
  • Američki Airmotive NA-75
Poljoprivredni zrakoplov s jednim sjedalom nastao na bazi modela 75, opremljen s novim krilima koji omogućuju veći uzogn.[7]
Shematski prikaz N2S/PT-13

Tehničke karakteristike (PT-17)

Izvori podataka: Podatci iz " United States Military Aircraft since 1909"United States Military Aircraft since 1909 [8]

Osnovne karakteristike

  • posada: dvoje, student i instruktor
  • dužina: 7,54 m
  • raspon krila: 9,81 m
  • površina krila: 27,7 m2

Letne karakteristike

  • najveća brzina: 217 km/h
  • ekonomska brzina: 155 km/h
  • najveća visina leta: 4.024 m
  • motor: 1 × Continental R-670-5 radialni motor sa sedam cilindara, 220 KS (164 kW)

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ National Museum of the United States Air Force gives the figure 10,346 but this includes the equivalent airframes in manufactured spare parts.
  2. ↑ NMUSAF fact sheet: Stearman PT-13D Kaydet  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. kolovoza 2010. (Wayback Machine). Retrieved 18. svibnja 2010.
  3. ↑ a b Bowers 1989, pp.252-253.
  4. ↑ Bowers 1989, pp. 251–252.
  5. ↑ a b Bowers 1989, p. 253.
  6. ↑ Bowers 1989, p. 254.
  7. ↑ Taylor 1965, p. 178.
  8. ↑ Swanborough and Bowers 1963, p. 443.