Boris Dežulović

Boris Dežulović
Boris Dežulović
Boris Dežulović (2015.)
Rođenje Split, 20. studenoga 1964.
Zanimanje novinar, književnik
Portal o životopisima

Boris Dežulović (Split, 20. studenoga 1964.) hrvatski novinar i pisac. Jedan je od suosnivača Feral Tribunea i redoviti kolumnist u hrvatskim, bosanskohercegovačkim, slovenskim i srbijanskim medijima.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Mladost i obrazovanje

[uredi | uredi kôd]

Rođen je u Splitu gdje je završio srednju građevinsku školu. Na splitskom sveučilištu studirao je povijest umjetnosti.

Novinarski rad

[uredi | uredi kôd]

Novinarstvom se počinje baviti 1988. godine u Slobodnoj Dalmaciji. Nakon raspada Jugoslavije, u razdoblju novonastalog pluralizma, Dežulović, zajedno s Viktorom Ivančićem i Predragom Lucićem 1993. godine osniva Feral Tribune i piše satiričke kolumne, u kojima su prevladavajuće teme Domovinski rat i tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Godine 1999. napušta Feral Tribune i počinje pisati kolumnu u tjedniku Globus. Piše i za druga izdanja Europa Press Holdinga (EPH). Nekoliko godina živio je i radio u Beogradu.[1] Godine 2015., nakon što mu Slobodna Dalmacija otkazuje suradnju odlazi iz EPH i počinje pisati u tjedniku Novosti. Kolumnist je sarajevskog Oslobođenja i ljubljanskog Dnevnika te različitih portala. Potpisnik je Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika,[2][3] i o kojoj govori u Novostima.[4]

Književni rad

[uredi | uredi kôd]

Godine 2003. objavio je Christkind, znanstvenofantastični roman o putovanju kroz vrijeme i etičkim dilemama vezanim za mogućnost ubojstva Adolfa Hitlera kao bebe. Godine 2005. objavio je Jebo sad hiljadu dinara, satirični roman o ratu u Bosni i Hercegovini, kao i knjigu poezije Pjesme iz Lore. Godine 2007. objavljuje knjigu kratkih priča Poglavnikova bakterija te piše scenarij dokumentarnog filma Dnevnik graditelja redateljice Jasmile Žbanić o rekonstrukciji mostarskog Starog mosta.

Knjige, pripovijetke, pjesme i eseji prevedeni su mu na njemački, talijanski, francuski, engleski, grčki, poljski, ukrajinski, slovenski i makedonski jezik.

Djela

[uredi | uredi kôd]

Dežulović je objavio dva romana, zbirku pjesama, zbirku kratkih priča te nekoliko knjiga novinarskih kolumni.

  • Greatest shits: antologija suvremene hrvatske gluposti (1998., supriređivač)[5]
  • Christkind (2003.), roman[6][7][8][9][10]
  • Jebo sad hiljadu dinara (2005.), roman[11][12][13][14]
  • Pjesme iz Lore (2005.), zbirka pjesama[15][16][17]
  • Poglavnikova bakterija (2007.), kratke priče[18][19][20]
  • Dnevnik graditelja (2007.), filmski scenarij
  • Ugovor s Đavlom (2008.), zbirka kolumni[21]
  • Zločin i kazna (2010.), zbirka kolumni[22]
  • Crveno i crno (2010.), zbirka kolumni[23]
  • Diego Armando i sedam patuljaka (2011.), zbirka kolumni[24][25]
  • Rat i mir (2012.), zbirka kolumni[26]
  • Vo potraga po zagubenoto vreme (U potrazi za izgubljenim vremenom, 2013.), zbirka kolumni[27]
  • Razgovori sa Smojom (2015.)[28][29]

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi kôd]
  • 2004. Nagrada "Jutarnjeg lista" za najbolje prozno djelo (za roman Christkind)
  • 2004. Nagrada "Marija Jurić Zagorka" za novinara godine Hrvatskog novinarskog društva
  • 2012. Nagrada "Kočićevo pero" Zaklade Petra Kočića (za knjigu Diego Armando i sedam patuljaka)[30]
  • 2014. Europska novinska nagrada (European Press Prize) za najbolji komentar (za tekst Vukovar: spomenik mrtvom gradu u prirodnoj veličini objavljen 2013. godine u Globusu povodom godišnjice pada Vukovara.)[31]

Ostalo

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Bilješke i literatura
  1. ↑ "Beograd je rasadnik hrvatskih domoljuba", booksa.hr
  2. ↑ Derk, Denis. 28. ožujka 2017. Deklaracija o zajedničkom jeziku iz Zagreba. Večernji list. Zagreb. str. 6–7. ISSN 0350-5006. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. rujna 2017. Pristupljeno 30. ožujka 2024. Alt URL.
  3. ↑ Deklaracija o zajedničkom jeziku. Jezici i nacionalizmi. Pristupljeno 14. srpnja 2023.
  4. ↑ Dežulović, Boris. 9. travnja 2017. Hapsus linguae. Novosti. Zagreb. ISSN 1845-8955. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. lipnja 2017. Pristupljeno 13. siječnja 2018.
  5. ↑ Boris Dežulović, Predrag Lucić (priredili), Greatest shits: antologija suvremene hrvatske gluposti, Feral Tribune, Split, 1998., ISBN 9536359324, drugo nepromijenjeno izdanje 1999.
  6. ↑ Boris Dežulović, Christkind: roman, Durieux, Zagreb, 2003., ISBN 9531881847; II. izdanje V.B.Z., Beograd - Sarajevo - Zagreb, 2008., ISBN 9789532019384; radnja romana odvija se krajem devetnaestog stoljeća u austrijskom pansionu u kojem se okuplja kozmopolitsko društvo iz različitih krajeva svijeta. To je vrijeme rasta rasne i nacionalne nesnošljivosti gdje se izdvajaju židovske cionističke ideje s jedne, te otvorena nesnošljivost naspram židovstva s druge strane. Prisutna je neobična galerija likova s razičitim tajnama, a sve služi kao podloga za univerzalnu priču o dobru i zlu i mora li se na zlo odgovoriti zlom, na zločin zločinom.
  7. ↑ Nataša Petrinjak, Boris Dežulović: "S vampirima je lakše" (intervju), Zarez 121-122/2004., www.zarez.hr, pristupljeno 4. siječnja 2018.
  8. ↑ Davor Šišović, Nepočinjeni zločin u ime čovječanstva  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. siječnja 2018. (Wayback Machine), Glas Istre, 31. srpnja 2004., www.ice.hr, pristupljeno 3. siječnja 2018.
  9. ↑ Jakov Sabljić, Kulturno (re)ko nstruiranje Europe u romanu Christkind Borisa Dežulovića, Umjetnost riječi 1-2/2010.
  10. ↑ Miranda Levanat-Peričić, Alternativna povijest i "povampirena prošlost" u suvremenom hrvatskom vampirskom romanu: Boris Dežulović, "Christkind" (2003) i Boris Perić, "Vampir" (2006), u: Slovenska fantastika, Kijev, 2012., CROSBI, www.bib.irb.hr
  11. ↑ Boris Dežulović, Jebo sad hiljadu dinara, Europapress holding, Zagreb, 2005., ISBN 9536748363; roman tematizira jednu od epizoda iz hrvatsko-bošnjačkog rata u Bosni i Hercegovini u ljeto 1993. godine. Radnja se odvija od zore do sumraka jednog vrućeg dana u srednjoj Bosni, gdje se na tajnom zadatku sreću dvije skupine vojnika - Hrvata i Bošnjaka, a kroz njihov sukob autor pokušava pokazati besmisao rata, te ulogu uniforme u životu i smrti čovjeka i vojnika.
  12. ↑ Jagna Pogačnik, Usponi, padovi i konačno dobri radovi, Hrvatska revija 3/2009., HAW, haw.nsk.hr, pobrano 20. listopada 2017., pristupljeno 3. siječnja 2018.
  13. ↑ Rade Dragojević, U bosanski rat na stražnja vrata, Zarez 164/2005., www.zarez.hr, pristupljeno 3. siječnja 2018.
  14. ↑ Nebojša Lujanović, Destrukcijom identiteta do apsurda u prozi Mlakića i Dežulovića, Časopis za hrvatske studije 1/2010., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 3. siječnja 2018.
  15. ↑ Boris Dežulović, Pjesme iz Lore, Durieux, Zagreb, 2005., ISBN 9531882215; II. dopunjeno izdanje Adamić, Rijeka, 2016., ISBN 9789532195125; 2008. godine objavljen je njemački prijevod (Gedichte aus Lora (preveo Klaus Detlef Olof), Drava Verlag, Klagenfurt, 2008., ISBN 9783854355342)
  16. ↑ Zvonimir Mrkonjić, Poetika Lore, Vijenac 367/2008., HAW, haw.nsk.hr, pobrano 22. siječnja 2010., pristupljeno 3. siječnja 2018.
  17. ↑ Ivica Ivanišević, Boris Dežulović: "Čitatelje spajam na struju" (intervju) Slobodna Dalmacija, arhiv.slobodnadalmacija.hr, objavljeno 4. listopada 2005., pristupljeno 3. siječnja 2018.
  18. ↑ Boris Dežulović, Poglavnikova bakterija, V.B.Z., Zagreb, 2007., ISBN 9789532017274; knjiga kratkih priča koja sadrži šest naslova: Velika laž Bepa Partugolotovog, Batman: the beginning, Crveni šejtan, Smrt, Poglavnikova bakterija i Bijela točka.
  19. ↑ Božidar Alajbegović, Jedinstvena autorska pojava, www.kupus.net, HAW, haw.nsk.hr, pobrano 28. travnja 2009., pristupljeno 4. siječnja 2018.
  20. ↑ Jagna Pogačnik, Šest priča vrlo duhovitog pripovjedača s mjerom, Jutarnji list, objavljeno 22. srpnja 2007., HAW, pobrano 23. srpnja 2007., pristupljeno 4. siječnja 2018.
  21. ↑ Boris Dežulović, Ugovor s Đavlom, V.B.Z., Zagreb, 2008., ISBN 9789532018141; zbirka odabranih kolumni koje je Dežulović objavljivao u Globusu od 1999. do 2008. godine.
  22. ↑ Boris Dežulović, Zločin i kazna, V.B.Z., Beograd - Sarajevo - Zagreb, 2010., ISBN 9789533042374; zbirka kolumni o Srbiji koje je Dežulović pisao za nekoliko srpskih portala
  23. ↑ Boris Dežulović, Crveno i crno, V.B.Z., Zagreb, 2010., ISBN 9789533042695; zbirka tekstova objavljivanih u Globusu i Jutarnjem listu od 2007. do 2010. godine
  24. ↑ Boris Dežulović, Diego Armando i sedam patuljaka, Europapress holding, Zagreb, 2011., ISBN 9789533002309; zbirka članaka koji su objavljivani od 1998. do 2011. godine u raznim novinama i časopisima u kojima Dežulović komentira aktualne sportske događaje i afere vezane uz sport iz Hrvatske i svijeta
  25. ↑ Nikola Vukolić, Diego Armando i sedam patuljaka, www.jergovic.com, objavljeno 18. studenog 2012., pristupljeno 4. siječnja 2018.
  26. ↑ Boris Dežulović, Rat i mir: pravci razvoja hrvatsko-slovenskih odnosa, V.B.Z., Zagreb, 2012., ISBN 9789533045238; izbor Dežulovićevih tekstova koji tematiziraju hrvatsko-slovenske odnose, objavljivanih uglavnom u ljubljanskom listu Dnevnik od 2006. do 2012. godine (Mario Bošnjak, Dežulovićeve balade o govnima na kiši, tportal, objavljeno 32. siječnja 2013., HAW, haw.nsk.hr, pobrano 23. veljače 2013., prisrupljeno 4. siječnja 2018.)
  27. ↑ knjiga sadrži izbor Dežulovićevih kolumni od 1999. do 2013. godine, prevedenih na makedonski jezik (Boris Dežulović, Vo potraga po zagubenoto vreme, Tabahon, Skopje, 2013., ISBN 9786084566113)
  28. ↑ Boris Dežulović, Razgovori sa Smojom, Adamić, Rijeka, 2015., ISBN 9789532194982; knjiga sadrži razgovore koje je Dežulović vodio sa Miljenkom Smojem 1992. godine, koji su prvotno u nastavcima bili objavljivani u Feral Tribuneu, te nekoliko Smojinih tekstova prethodno također objavljenih u Feral Tribuneu.
  29. ↑ Miroslav Cmuk, "Razgovori sa Smojom" Borisa Dežulovića: Literarni spomenik literatu  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. siječnja 2018. (Wayback Machine), Magazin Gradske knjižnice Rijeka, gkr.hr, objavljeno 22. listopada 2015., pristupljeno 4. siječnja 2018.
  30. ↑ Borisu Dežuloviću nagrada u Bosni i Hercegovini, www.culturenet.hr, objavljeno 5. studenog 2012., pristupljeno 4. siječnja 2018.
  31. ↑ Adriana Piteša, BORIS DEŽULOVIĆ ‘Raduje me da sam nagradu dobio s onima koji su nam otkrili Snowdena’, Jutarnji list, objavljeno 19. ožujka 2014., HAW, haw.nsk.hr, pristupljeno 4. siječnja 2018.; u sklopu članka dostupan je i Dežulovićev nagrađeni tekst o Vukovaru.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Ostali projekti
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Boris Dežulović
Mrežna mjesta