| Branimir "Johnny" Štulić | |
|---|---|
| Rodno ime | Branimir Štulić |
| Ostala imena | Johnny Štulić, Johan B. Štulić |
| Rođenje | 11. travnja 1953., Skoplje, Makedonija |
| Žanrovi | Rock, alternativni rock, novi val |
| Zanimanje | pjevač, pjesnik, |
| Instrument | vokali, gitara |
| Djelatno razdoblje | 1977. – 1997., 2007. – danas |
| Producentska kuća | Jugoton, Diskoton, Komuna |
| Angažman | Azra, Parni valjak, Balkan Sevdah Shuttle Band |
| WWW | |
| Nagrade | |
| Zlatna ptica | |
| Značajni instrumenti | |
| Gitara | |
Branimir (Johnny) Štulić (Skoplje, 11. travnja 1953.), pjesnik, pjevač i prevoditelj.
Široj javnosti najpoznatiji je kao pjevač rock sastava Azra. Jedan je od najistaknutijih predstavnika zagrebačkoga novoga vala.
Objavljuje prijevode klasičnih antičkih književnih djela jezikom koji svoj uzor ima u jezičnom propisu Tome Maretića.
Zadnjih dvadesetak godina u hrvatskim medijima pojavljuje se najčešće zbog pravnih sporova oko svojih autorskih prava i osobnih sporova s bivšim suradnicima. Medijskim putem također žustro osporava da ga se smatra Hrvatom ili pripadnikom nekoga drugoga naroda s područja bivše Jugoslavije.[1][2]
Godine 1979. izašao je Azrin prvi singl “Balkan – A šta da radim” kojeg su snimili s producentom Parnog Valjka, Huseinom Hasanefendićem. Singl je bio uspješan a grupa je dobila pridošlicu, basista Mišu Hrnjaka. To ljeto proveli su svirajući po trgovima i na moru. Već 1980. snimili su album “Azra” koji ih je ujedno i izbacio na rock scenu, smatrajući ga jednim od najboljih jugoslavenskih albuma tog žanra. Godine 1981. u javnost su s albuma pustili singl “Lijepe žene prolaze kroz grad – Poziv na ples – Suzy F.” na čijem je stvaranju opet sudjelovao Hus, pokazujući svoj talent ne samo u produkciji već i u sviranju gitare.
Ubrzo nakon toga iznenadili su obožavatelje duplim albumom Sunčana strana ulice na kojem se Branimir opustio, uživajući u novom sirovom zvuku političke tematike kao u pjesmi “Užas je moja furka” dok se u ljubavnim pjesmama okušao ubacivši puhačke instrumente. Usudio se zaviriti u sebe u pjesmama kao “Pametni i knjiški ljudi”.
1981. održali su koncert u Kulušiću (Zagreb), čija se snimka nalazi na trostrukom albumu “Ravno do dna” u sklopu kojeg su održali 7 koncerata, odradivši i mini-turneju. Neke od novih pjesama koje su uz stare pridodali albumu su “Nedjeljni komentar”, “Sjaj u kosi” i “Ostavi me nasamo”.
1982. izdali su drugi dupli album “Filigranski pločnici” i treći singl “Johnny budi dobar – Teško vrijeme”. Neke od poznatih pjesama s albuma su “Kao ti i ja”, “Strah od smrti”, “Tko to tamo pjeva” i “Volim te kad pričaš”.
1983. Boris Leiner i Branimir odlaze u Njemačku snimati albume nakon Mišinog napuštanja benda. Tada nastaju “Mon ami”, “No comment”, “Duboko u tebi”, “Kao i jučer” a i obradili su jednu poznatu narodnu pjesmu “Klinček stoji pod oblokom”.
Tijekom privremenog grupnog raspusta 1984. Štulić je u Nizozemskoj vrijeme provodio prevodeći svoje pjesme na engleski jezik, s ciljem objavljivanja na stranom tržištu, a pošto mu to nije uspjelo, izdao je domaći album, “It ain’t like in the movies at all” koji je snimljen uz pomoć novog basista Stephena Kippa, a 1987. ponovno se nalazi s Juricom Pađenom, Leinerom i Kippom te snimaju obrade poznatih pjesama kao što su “Satisfaction” od Rolling Stonesa i “Adio Mare” od Vlahe Paljetka. Uz dodatak nekih novih pjesama pretvaraju to u album “Između krajnosti”. 1988. izdaju još jedan živi album “Zadovoljština”.
Nakon raspuštanja Azre 1989. Branimir Štulić osniva Balkan Sevdah Shuttle Band s kojim nastupa godinu dana. U lipnju 1991. Štulić odlazi iz Zagreba u Sarajevo gdje snima Sevdah za Paulu Horvat, a koji je objavljen tek četiri godine kasnije. Nastupao je u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Snimio je u suradnji s TV Sarajevo kratki dokumentarni film "Das ist Johnny" u kojem je Štulić predvidio zbivanja koja su u Sarajevu krenula samo par mjeseci kasnije. Krajem godine napušta Jugoslaviju. U razdoblju od 1995. do 1997. održao je nekoliko koncerata u Beogradu te je izdao dva albuma - Anali i Blase. U tom periodu ostvario je uspješnu suradnju s Dejanom Cukićem snimivši pjesmu "Mokre ulice" (Milica).
Od 1997. nije imao nastupa. Nakon deset godina, od 2007. Štulić je aktivan na internetu gdje objavljuje svoje stare i nove uratke.[3]
Nikada nisam davao podatke za popis stanovništva, nikada nisam sudjelovao u tome. Mi smo bili neopredijeljeni i, stoga, Jugoslaveni.
Nikad nisam davao podatke za popis stanovništva. Mi smo bili neopredijeljeni, i, stoga, Jugoslaveni. "Plato" nije ugovarao posao ni s osobom bez državljanstva, ni sa strancem, već s osobom koja ima jugoslavenski pasoš. On je očito vrijedio u vrijeme sklapanja posla, jer je time plaćen manji porez, što je potvrda da nisam bio inozemni element.
|title= nedostaje ili je prazan (pomoć)