Bratovština sv. Jurja i Tripuna (talijanski: Scuola di San Giorgio degli Schiavoni zvana i Scuola Dalmata di San Giorgio e Trifone) je renesansna palača, nekadašnje sjedište schiavonske Bratovštine San Giorgio e San Trifone u sestieru Castello u Veneciji.
Palača nalazi se nedaleko od Rive degli Schiavoni pored mosta Ponte della Commenda na početku ulice Calle dei Furlani. Iako ne spada u takozvane Scuole grandi, - Scuola di San Giorgio degli Schiavoni je svjetski poznata zbog opusa slika koju je za nju naslikao Vittore Carpaccio i zbog relikvija Sveti Juraj .
Danas se u toj zgradi nalazi muzej.
Još od ranog srednjeg vijeka postojale su jake trgovačke veze između Venecije i Hrvatske obale Jadrana, posebno Dalmacije, koje su postale još veće od početka 15. st. kad je Mletačka Republika ovladala većim dijelom obale. U Veneciji je živjela brojna kolonija doseljenika iz tih krajeva koje su venecijanci zvali Schiavoni. Oni su poput ostalih sličnih grupa osnovali svoju bratovštinu - Confraternita di San Giorgio e San Trifone, čiji rad je venecijansko Vijeće desetorice odobrilo 1451.[1] Bratovština Sv. Đorđa i Tripuna u Veneciji je na početku svog djelovanja sastajala se crkvi San Giovanni di Malta, (tako se zove jer je do 1312. pripadala redu Templara, a kad je red ukinut Malteškom redu). U toj crkvi je bratovština podigla oltar posvećen sv. Georgiju i imala pravo na nekoliko grobnica.[2] Za okupljanje članova bratovštine koristila se ubožnica - Ospedale di Santa Caterina, koju je bratovština kupila[1] 1551. i potpuno preuredila za svoje potrebe, po nacrtima venecijanskog arhitekta Giovanni de Zana (protomajstor gradnje Arsenala.[2]
Bratovština je 1502. dobila veliki poklon na dar od jeruzalemskog patrijarha na samrti - relikvije sv. Jurja (Đorđa), koje je on preko časnika mletačke vojske u Grčkoj dostavio bratovštini.[1]
Prizemlje u kojoj je kapela i sakristija s desne strane, koristilo se u vjerske svrhe, a kat u kojem je dvorana s oltarom, koristio se za sastanke članova bratovštine. Kamenu renesansnu sansovinovsku fasadu bratovština je podigla sredinom 16. st.[1]
Na kamenoj fasadi iznad ulaza nalazi se reljef Pietra di Salòa iz 1552. sv. Juraj ubija zmaja, a iznad njega reljef Djevica Marija sa svecima iz sredine 14. st., nepoznatog venecijanskog kipara.
Bratovština je 1502. naručila 9 slika velikog formata od tada već slavnog slikara Carpaccia (1465. – 1526.) koje su trebale ukrasiti zidove Scuole, koje je on dovršio do 1507.[2] U prizemlju se nalazi 9 velikih slika, s prizorima iz života svetaca, inspiraciju za te slike Carpaccio je pronašao u knjizi Zlatna legenda (Catalogus Sanctorum di Pietro de Natalibus e il Jeronimo vita et transitus) Jacopa da Varagine, tiskanoj u Veneciji 1485.
Dvije slike posvećene su životima apostola:
Na gornjem katu (Sala dell'Albergo) u kojem su se održavali sastanci bratovštine, drveni oslikani strop izveo je Bastian de Muran, a po zidovima su slike iz radionice Palme Mlađeg. Na oltaru se nalaze dvije pale zaštitnika bratovštine sv. Jeronima i sv. Tripuna iz 15. st.