Carl Gustav Witt

Carl Gustav Witt

Rođenje 29. listopada 1866.
Berlin, Njemačka
Smrt 3. siječnja 1946.
Falkensee
Etnicitet Nijemac
Polje astronomija
Institucija Friedrich-Wilhelms-Universität, Urania Sternwarte Berlin
Alma mater Friedrich-Wilhelms-Universität
Akademski mentor Julius Bauschinger
Poznat po otkriću asteroida
Istaknute nagrade Željezni križ 2. stupnja
2732 Witt nazvan je po njemu
Portal o životopisima
Otkrivenih asteroida: 2 [1]
422 Berolina 8. listopada 1896.
433 Eros 13. kolovoza 1898.

Carl Gustav Witt (29. listopada 1866. – Falkensee, 3. siječnja 1946.), njemački stenograf i astronom, otkrio je dva asteroida. Radio u zvjezdarnici Uraniji u Berlinu, popularnoj promatračnici zvijezda astronomskog društva Uranije iz Berlina.[2]

Napisao je doktorsku tezu pod mentorstvom Juliusa Bauschingera.

Otkrio je dva asteroida. Važan je 433 Eros, prvi nazvan muškim imenom i prvi Zemlji bliski objekt.[3][4] Prvo njegovo otkriće malog planeta je otkriće asteroida glavnog pojasa 422 Berolina, koji nosi latinskog ime Berlina.[5]

Njemu u čast nazvan je mali planet 2732 Witt – asteroid A-vrste iz glavnog pojasa. Otkrio ga je Max Wolf s Heidelberške zvjezdarnice 1926. godine. Nazvao ga je tim imenom američki astronom i dugogodišnji direktor Minor Planet Center-a Brian G. Marsden.[2] Imenovanje je objavljeno 22. rujna 1983. (M.P.C. 8153).[6]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Minor Planet Discoverers (by number). Minor Planet Center. 22. lipnja 2016. Pristupljeno 12. srpnja 2016.
  2. ↑ a b Schmadel, Lutz D. 2007. (2732) Witt. Dictionary of Minor Planet Names – (2732) Witt. Springer Berlin Heidelberg. str. 224. doi:10.1007/978-3-540-29925-7_2733. ISBN 978-3-540-00238-3
  3. ↑ 433 Eros (1898 DQ). Minor Planet Center. Pristupljeno 12. srpnja 2016.
  4. ↑ Schmadel, Lutz D. 2007. (433) Eros. Dictionary of Minor Planet Names – (433) Eros. Springer Berlin Heidelberg. str. 50. doi:10.1007/978-3-540-29925-7_434. ISBN 978-3-540-00238-3
  5. ↑ Schmadel, Lutz D. 2007. (422) Berolina. Dictionary of Minor Planet Names – (422) Berolina. Springer Berlin Heidelberg. str. 49. doi:10.1007/978-3-540-29925-7_423. ISBN 978-3-540-00238-3
  6. ↑ MPC/MPO/MPS Archive. Minor Planet Center. Pristupljeno 12. srpnja 2016.