Crkva sv. Josipa u Sarajevu

Crkva sv. Josipa
Lokacija Sarajevo
Država Bosna i Hercegovina
Koordinate 43°51′23″N 18°24′25″E / 43.856289°N 18.406969°E / 43.856289; 18.406969 (WD)
Godine izgradnje 1936. – 1940.
Religija katoličanstvo
Patron sv. Josip
Crkva sv. Josipa u Sarajevu na zemljovidu Sarajeva
Crkva sv. Josipa
Crkva sv. Josipa
Crkva sv. Josipa u Sarajevu na zemljovidu Sarajeva

Župna crkva svetog Josipa na Marijin dvoru je neoromanička rimokatolička bogomolja u sarajevskoj općini Centar, u predjelu zvanom Marijin dvor. Nalazi se između ulica fra Anđela Zvizdovića, ulice Hercega Stjepana, ulice Augusta Brauna te ulazna proširenje kojem ograničava ulica Zmaja od Bosne.[1]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Projekt za crkvu, djelo nepoznatog autora, donio je iz Rima nadbiskup Ivan Šarić i dao ga na preradu Karlu Paržiku,[1] koji je arhitektonsko rješenje, po kojemu je trebala biti podignuta manja crkva na periferiji Rima,[2] prilagodio potrebama i mogućnostima.

Izgradnja po spomenutom projektu počela je 1936., radovi su okončani nakon četiri godine, a 31. ožujka 1940. crkva je blagoslovljena.

Osnovica objekta je u obliku križa, unutar polukružnog svetišta su glavni i dva pomoćna oltara, a u kracima križa dva bočna oltara. Nutarnji prostor rese brojna umjetnička djela velike vrijednosti, a crkva je specifična po podrumskoj kripti s grobnicama. Sličnu kriptu među sarajevskim crkvama ima još samo Katedrala.

Crkvu su oslikali brojni slikari i slikarske radionice iz raznih razdoblja. Ondje su svoja djela ostavili Zdenko Grgić, Zlatko Latković, Ivan Marinković, Marijan Ilić, Josip Podolski, atelje Stanišić.[1]

29. ožujka 2008. godine je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Tina Wik i Ljiljana Ševo) donijela odluku kojim se ova povijesna građevina proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.[1]

Crkva sv. Josipa je u ul. fra Anđela Zvizdovića, a samostan sv. Josipa Družbe Kćeri Božje ljubavi je u ul. Ivana Cankara. Časne sestre Kćeri Božje ljubavi u Sarajevu imaju i samostan Presvetog Trojstva u ul. Zmaja od Bosne.[3]

Posmrtni ostaci nadbiskupa Šarića su 26. aprila 1997.[4] preneseni u kriptu crkve.[4]

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Valjan, Velimir. 2010. Franjevački samostan u Gučoj Gori - Zbornik radova sa znanstvenog skupa u povodu 150. obljetnice samostana u Gučoj Gori. Franjevački samostan Guča Gora, Kulturno povijesni institut provincije Bosne Srebrene - Sarajevo. Guča Gora, Sarajevo. ISBN 978-9958-9026-2-8

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b c d (bošnjački )Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika  Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. ožujka 2016. (Wayback Machine) Odluka o proglašenju povijesne građevine - crkve sv. Josipa na Marijin dvoru u Sarajevu
  2. ↑ Snježana Mutapčić: Sarajevske crkve kroz povijest umjetnosti, Hrvatska misao, Sarajevo, 2000.
  3. ↑ Družba Kćeri Božje ljubavi Naše zajednice (pristupljeno 6. lipnja 2017.)
  4. ↑ a b Valjan 2010, str. 270.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]