Crkvenica

Crkvenica
rijeka
Položaj
DržaveBiH
Fizikalne osobine
Duljinaoko 10 km
Tok rijeke
IzvorIzmeđu Očauša i Šipraškog brda
 • Nad. vis.1.200 m
Ušćeu Šipragama
SlijevCrnomorski
Ulijeva se uVrbanju
PritociKamenički potok, Studenac i Jakuša

Crkvenica je jedna od najizdašnijih desnih pritoka Vrbanje. Izvire na južnim padinama planine Očauš iznad sela Selačka na oko 1200 m.n.v. i teče prema jugoistoku; ušće joj je u Šipragama. Na njoj je nekada (pedesetih godina prošlog stoljeća) bilo čak 17 vodenica (mlinova).[1] U užem području njenog izvorišta je vododijelnica slivova Vrbasa i Bosne. Trnovac i Stopānski su također desne pritoke Vrbanje i teku prema jugoistoku, dok je Crkvena desna pritoka Velike Usore i teče prema sjeverozapadu[2][3] .[4]

Postoje pouzdane evidencije da je pri ušću Crkvenice u Vrbanju postojalo rimsko naselje s bazilikom (tj. crkvom, po čemu je i imenovana) i srednjovjekovna starobosanska naseobina.[5] O tome svjedoče ostaci sedrenih stećaka; najkompletnije očuvani je potopljen u Vrbanju (u neposrednoj blizini primarne lokacije – uz sāme obale rijeka). Ostali su izrezani i ugrađeni (moguće je zbog vjerovanja u legendu o njihovoj "čudotvornosti") u zidove okolnih kuća ili drugih objekata.

Austrijske vlasti su, u okviru razvoja infrastrukture za eksploataciju šumskog blaga i drugih prirodnih resursa, na području Šipraga izgradile i uskotračnu prugu uz vodotok Crkvenice – do Griča (823 m n/v). Pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, pruga je demontirana, a na njenoj trasi su izgrađene lokalne ceste za više sela u slivu Crkvenice.

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Vojnogeografski institut, Izd. (1955): Travnik (List karte 1:100.000, Izohipse na 20 m). Vojnogeografski institut, Beograd.
  2. http://www.kartabih.com/
  3. Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo.
  4. Mučibabić B., Ur. (1998): Geografski atlas Bosne i Hercegovine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo.
  5. Radimsky V. (1892): Ostanci rimskih naseobina u Šipragi i Podbrgju, za tim starobosanski stećci u Šipragi i uz Vrbanju u Bosni. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Godina IV, Knjiga I: 75-80.