Damiš (mađ. Dömös)[1] je podunavsko selo na samom sjeveru na samom polovištu Mađarske, istočno od Dunavskog zavoja, podno Višegradskog gorja. Damiški je hrvatski toponim zabilježio Živko Mandić u podunavskom selu Senandriji.[1]
Upravno pripada ostrogonskoj mikroregiji u Komoransko-ostrogonskoj županiji. Poštanski je broj 2027.[2]
U samostanu u Damišu mađarski je kralj Koloman zatočio svog brata Almoša i Almoševa sina Belu.[3]
U Damišu je prema popisu 2001. živjelo 1128 Damišaca i Damiška, većinom Mađara, 1,6% Nijemaca, 1,2% Roma, nešto Poljaka i Slovaka.[2]