De viris illustribus (hrv.: "O znamenitim ljudima") je naziv za knjige i druga književna djela, koja se sastoje od niza kratkih životopisa i/li anegdota vezanih uz znamenite osobe iz prošlosti koje bi trebale dati moralni primjer čitatelju. Takva vrsta djela se prvi put pojavila u rimskoj književnosti otkada datiraju brojna djela s naslovima De viris illustribus i De hominibus illustribus. Tradiciju rimskih pisaca su nastavili kršćanski pisci sa svojim prikazima života svetaca i mučenika, a u srednjem vijeku takva djela također slave i vrline viteštva. Novi zamah takve književnosti je nastao u talijanskoj renesansi kada su autori takvih djela bili Francesco Petrarca i Giovanni Boccaccio.