Dejan Jović

Dejan Jović
Dejan Jović
Dejan Jović, Media Centar Beograd, 2018.
Rođenje 12. travnja 1968.
Etnicitet Srbin
Državljanstvo hrvatsko
Obrazovanje Sveučilište u Zagrebu, Sveučilište u Ljubljani, Sveučilište u Manchesteru i London School of Economics
Poslodavac Sveučilište u Zagrebu
Zanimanje sveučilišni profesor
Titula doktor znanosti
Portal o životopisima

Dejan Jović (Samobor, 12. travnja 1968.[1]), politolog, doktor političkih znanosti, analitičar[2][3] Od 2013. do 2020. bio je glavni i odgovorni urednik politološkog časopisa Politička misao.

Karijera

[uredi | uredi kôd]
  • 2000. do 2009., predavač na studijima za političke znanosti, Sveučilište u Stirlingu, Škotska
  • 2004. do 2009. direktor Centra za proučavanje europskog susjedstva (Centre for European Neighbourhood Studies) na Sveučilištu u Stirlingu
  • 2004. do 2006., posebni savjetnik ministra/ministrice vanjskih poslova (i europskih integracija) u Hrvatskoj
  • 2009., Profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu[4]
  • 2010. – 2014., glavni analitičar Predsjednika Republike u statusu posebnog koordinatora u Uredu Predsjednika[5]
  • 2014. – 2016. predsjednik Upravnog odbora Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO).

Funkcije i članstva

[uredi | uredi kôd]
  • član uredničkog savjeta časopisa Europe-Asia Studies
  • član uredničkog savjeta časopisa Međunarodna politika
  • član British Political Studies Association
  • clan British International Studies Association
  • član Hrvatskog politološkog društva

Stipendije i potpora

[uredi | uredi kôd]

Znanstveni rad

[uredi | uredi kôd]

Teorije propasti Jugoslavije

[uredi | uredi kôd]

Teorije propasti Socijalističke Federativne Jugoslavije je jedan od popularnih tema koje se vrte u političkim akademskim krugovima u svijetu, osobito zbog veličine i utjecaja te države za vrijeme hladnog rata, te zbog krvavog dugogodišnjeg rata i ljudskog stradanja kroz kojeg Europa nije prošla od Drugog svjetskog rata. Postoje mnoge polemike kako se raspad Jugoslavije odvijao, i koje su uzroci njenog raspada. U istraživanjima oko raspada Jugoslavije kao politolog čija je specijalizacija Jugoslavija uključio se i Dejan Jović s većim opusom znanstvenih radova, članaka u novinama te knjigom "Jugoslavija - država koja je odumrla" koja je izdana na par jezika. U svojoj knjizi "Jugoslavija - država koja je odumrla" koja je prvo objavljena 2003. godine i kasnije prevedena i izdana ne engleskom jeziku 2008. pod naslovom "Yugoslavia: A State that Withered Away" predstavlja temeljno djelo odnosno leću kroz koju Jović vidi bivši prostor Jugoslavije od same ideje, preko Kraljevine Jugoslavije i SFRJ-a kao tvorevinu koja je imala svrhu objedinjavanja više manjih naroda koji su takvi imali veći utjecaj na ekonomskom i političkom prostoru Europe i nego sadašnje situacije gdje postoje više manjih država koje su prema Joviću zasnovane po principu jedan narod jedna država. To rješenje jedan narod jedna država, Jović ne smatra optimalnom da bi se iskoristili ekonomski potencijali nekog područja, a same način na koje su neke od država na tom prostoru nastale smatra čistom prijevarom ili obmanom.[6] Prije izdanja knjige "Jugoslavija - država koja je odumrla", glavne ideje koje je Jović postavio oko raspada Jugoslavije objavljeno je članku "Razlozi za raspad socijalističke Jugoslavije: kritička analiza postojećih interpretacija" u žurnalu Reč, 62/8, jun 2001.

[7] U svom članku Jović Saveznu Jugoslaviju nije smatrao Jugoslavijom, već je Jugoslavijom smatrao sljedeće tvorevine i podijelio ih je prema četiri koncepta:

  1. 1918. – 1939., ideja nacionalnog jedinstva, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevina Jugoslavija
  2. 1939. – 1941., sporazumno jugoslavenstvo i priznanje posebnosti hrvatskog političkog identiteta, Kraljevina Jugoslavija
  3. 1945. – 1966., bratstvo i jedinstvo (nacionalno jedinstvo), Federativna Narodna Republika Jugoslavija, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
  4. 1967. – 1992., ideološka odnosno Kardeljev koncept Jugoslavije Ustav iz 1974, SFRJ

U svom izlaganju u Jović se koncentrirao na četvrtu Jugoslaviju i analizirao je raspad prema sljedećih osam teorija raspada koje su bile popularne u vrijeme pisanja članaka:

  1. ekonomska kriza
  2. drevna mržnja
  3. kulturalne razlike
  4. promjene u međunarodnoj politici
  5. uloge raznih ličnosti u stvaranju i razaranju jugoslavenske države
  6. postmoderni karakter jugoslavenske države
  7. strukturalni i institucionalni razlozi

Kritička promišljanja

[uredi | uredi kôd]

Dejan Jović bio je savjetnik pri vrhu države, sve do 2. listopada 2014. kada ga je s dužnosti glavnog savjetnika otpustio predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, zbog teksta u koji je Jović objavio u časopisu za politologiju zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti (FPZG) Politička misao. U tom objavljenom tekstu koji je bio osobni komentar o škotskom referendum, Jović je naveo da je hrvatski referendum 1991. godine bio "vrlo neliberalan" i da nije bio održan u slobodnim i poštenim okolnostima, te da na ovim prostorima jedini slobodni i liberalni referendum bio crnogorski referendum 2006. godine.[8][9] [10] [11]

Potpisnik je Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika,[12][13] i o kojoj je govorio u medijima.[14]

Djela i publicistika

[uredi | uredi kôd]
  • Yugoslavia: A State That Withered Away, Purdue University Press; 1st edition, 2008, ISBN-13 978-1557534958[15]
  • “Reassessing Socialist Yugoslavia, 1945-90: the Case of Croatia”, u Dejan Djokić i James Ker-Lindsay (ur.): New Perspectives on Yugoslavia: Key Issues and Controversies, London: Routledge, 2011, str. 117-142.
  • ‘Bitka za etnički status u post-jugoslavenskim državama“, Političke analize, br. 5, ožujak 2011, str. 36-45.
  • ‘Palubna diplomacija i funkcionalna suradnja: hrvatsko-srpski odnosi na početku mandata Ive Josipovića’, Izazovi evropskih integracija, Sv. 11, 2010, str. 27-40.
  • ‘Croatia after Tudjman: Encounters with the Consequences of Conflict and Authoritarianism”, Europe-Asia Studies, Sv. 62, br. 10, prosinac 2010, str. 1609-1762.
  • ‘Problems of early post-communist transition theory: from transition from to transition to’, Politička misao, Sv. 47, br. 5, 2010, str. 44-68

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ http://dalje.com/hr-hrvatska/sve-sto-ste-htjeli-znati-o-josipovicevim-ljudima/294893  Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. listopada 2014. (Wayback Machine) -
  2. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. listopada 2014. Pristupljeno 8. listopada 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  3. ↑ http://www.dw.de/%C5%A1ta-dejan-jovi%C4%87-savetuje-predsedniku-hrvatske/a-5527977-1
  4. ↑ http://hr.linkedin.com/pub/dejan-jovi%C4%87/b/7b9/927[neaktivna poveznica] Profil na Linked-inu
  5. ↑ http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2014&mm=10&dd=02&nav_category=167&nav_id=906935 Zašto je otpušten Dejan Jović
  6. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. listopada 2014. Pristupljeno 9. listopada 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  7. ↑ http://www.b92.net/casopis_rec/62.8/pdf/091-157.pdf  Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. lipnja 2011. (Wayback Machine) Dejan Jović, Razlozi za raspad socijalističke Jugoslavije: kritička analiza postojećih interpretacija
  8. ↑ http://politickamisao.com/samo-u-mitovima-svaki-narod-zeli-drzavu-u-stvarnosti-ne/ Dejan Jović, Politička misao, Komentari: Samo u mitovima svaki narod želi svoju državu. U stvarnosti - ne: "Nedavni škotski referendum o nezavisnosti ostavio je iza sebe nekoliko važnih pouka, koje se moguprimijeniti i na druge slučajeve, pa i na one u post-jugoslavenskom prostoru. Njegov ishod je pokazao da nije istina da svaki narod želi svoju samostalnu državu. Nacionalisti(suverenisti) polaze od „aksiomatskog“ zaključka da je stvaranje nezavisne države neupitna i trajnaželja svih naroda. Svi narodi, navodno, sanjaju jedan jedini trajni i uvijek isti „tisućljetni san“: san osvojoj državi. Stvaranje, obrana i jačanje nacionalne države glavni je a ponekad i jedini ciljsuverenističkih politika. Taj cilj je toliko „svet“ da za njih ima karakter nadpolitičkog i predpolitičkog.Za njega je opravdano učiniti ili baš sve ili skoro sve – uključujući i dovesti u pitanje vlastiti život iliživote drugih. Navodna želja za državom središnji je dio procesa konstruiranja i afirmiranja nacionalnog identiteta i fokusna točka oko koje se okuplja nacija. Ako neki narod nema državu, tonije zato što je ne želi, nego zato što joj netko stoji na putu ostvarenja tog jedinog smisla postojanjai preduvjeta opstanka naroda. Nitko sam ne bira neslobodu – a država je otjelovljenje idealanarodne slobode.Tako je to u nacionalističkoj interpretaciji smisla postojanja nacije. Unatoč stihovima u kojima sekaže da se domovina ima čak i ako je se tek u srcu nosi – u stvarnosti je potrebno, tvrde nacionalisti,da se domovina „materijalizira“. To materijaliziranje postiže se kontrolom teritorija – u smislu unutarnje suverenosti – kao i međunarodnim priznanjem proglašene državnosti – ključnima spektom vanjske suverenosti. Na putu ostvarenju državnosti, nacionalisti tvrde, stoje Neprijateljski Drugi – koje se u nacionalističkim narativima naziva i „agresorima“, „kolonizatorima“ ili„okupatorima“.
  9. ↑ http://www.vecernji.hr/hrvatska/josipovic-smijenio-svog-savjetnika-dejana-jovica-964717 Josipović smijenio savjetnika Dejana Jovića: 'Štetna i pogrešna izjava'
  10. ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. listopada 2014. Pristupljeno 8. listopada 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  11. ↑ http://www.hkz-kkv.ch/dejan_jovic_za_jugosferu.php
  12. ↑ Derk, Denis. 28. ožujka 2017. Deklaracija o zajedničkom jeziku iz Zagreba. Večernji list. Zagreb. str. 6–7. ISSN 0350-5006. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. rujna 2017. Pristupljeno 31. ožujka 2024. Alt URL.
  13. ↑ Deklaracija o zajedničkom jeziku. Jezici i nacionalizmi. Pristupljeno 31. ožujka 2024.
  14. ↑ Duhaček, Goran; Pavliša, Mija. 28. ožujka 2017. Deklaracija o zajedničkom jeziku uzbunit će duhove; evo što kažu njeni potpisnici. T-portal. Zagreb. ISSN 1334-3130. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. travnja 2017. Pristupljeno 3. rujna 2022.. Potpisao sam Deklaraciju zato što u potpunosti prihvaćam argumente koje je u svojoj knjizi ‘Jezik i nacionalizam’ iznijela 2010. godine Snježana Kordić - da se radi o jednom policentričnom jeziku.
  15. ↑ http://www.amazon.com/Yugoslavia-State-That-Withered-Away/dp/1557534950