Del Martin i Phyllis Lyon

Vjenčanje Martin i Lyon.
Martin i Lyon nakon prvog vjenčanja, 2004.

Dorothy Louise Taliaferro "Del" Martin (5. svibnja 1921. — 27. kolovoza 2008.)[1] i Phyllis Ann Lyon (10. studenoga 1924. – 9. travnja 2020.)[2][3]bile su američki lezbijski par poznati kao feministkinje i aktivisti za gay prava.[1] Martin i Lyon upoznali su se 1950., postali ljubavni par 1952., a na Valentinovo 1953. su se zajedno preselili u stan u ulici Castro u San Franciscu. Nakon tri godine veze, 1955. zajedno osnivaju Kćeri Bilitis (DOB) u San Franciscu, koja je postala prva društvena i politička organizacija za lezbijke u SAD-u. Oboje su djelovale kao predsjednice i urednice Ljestvi do 1963. godine, a ostale su uključene u DOB do pridruživanja Nacionalnoj organizaciji za žene (National Organization for Women, NOW) kao prvi lezbijski par koji je to učinio.

Obje su žene radile na formiranju Vijeća za religiju i homoseksualce (Council on Religion and the Homosexual, CRH) u sjevernoj Kaliforniji kako bi nagovorile svećenike da prihvate homoseksualce u crkve, a koristile su njihov utjecaj za dekriminalizaciju homoseksualnosti krajem 1960-ih i početkom 1970-ih. Politički su se aktivirali u prvoj homoseksualnoj političkoj organizaciji San Francisca, LGBT demokratskom klubu Alice B. Toklas, koji je utjecao na tadašnju gradonačelnicu Dianne Feinstein da sponzorira gradski zakon kojim se zabranjuje diskriminacija u zapošljavanju homoseksualaca i lezbijki. Oboje su bili na konferenciji Bijele kuće o starenju 1995.

Vjenčali su se 12. veljače 2004., na prvom istospolnom vjenčanju koje se održalo u San Franciscu nakon što je gradonačelnik Gavin Newsom naredio gradskom službeniku da započne s davanjem dozvola za brak istospolnim parovima, ali taj je brak poništio kalifornijski vrhovni sud 12. kolovoza 2004. Ponovno su se vjenčali 16. lipnja 2008., na prvom istospolnom vjenčanju koje se održalo u San Franciscu, nakon odluke Vrhovnog suda Kalifornije u Slučaju ponovnih brakova, legaliziranim istospolnim brakovima u Kaliforniji.[4] Dva mjeseca kasnije, 27. kolovoza 2008., Martin je umrla od komplikacija prijeloma kostiju ruke u San Franciscu.[5] Lyon je umrla 9. travnja 2020.[1][3][6]

Del Martin

[uredi | uredi kôd]
Del Martin
Rodno ime Dorothy Louise Taliaferro
Rođenje 5. svibnja 1921.
Smrt 27. kolovoza 2008.
Nacionalnost Amerikanka
Državljanstvo Američko
Poznat(a) po LGBT aktivistica, osnivačica Kćeri Bilitis
Obrazovanje Sveučilište u Berkeleyju
Državno sveučilište u San Franciscu
Zanimanje novinarka
Supruga Phyllis Lyon
Portal o životopisima

Del Martin rođena je kao Dorothy Louise Taliaferro 5. svibnja 1921. u San Franciscu. Bila je prva salutatorija koja je završila srednju školu George Washington. Školovala se na sveučilištu u Berkeleyu, a na državnom sveučilištu u San Franciscu, gdje je studirala novinarstvo, postala je doktor umjetnosti na Institutu za napredno proučavanje ljudske seksualnosti. Bila je udana četiri godine za Jamesa Martina i zadržala je njegovo prezime nakon razvoda.[7][8] Imala je jednu kćer, imenom Kendra Mon. Martin je umrla 27. kolovoza 2008. u hospiciju UCSF u San Franciscu od komplikacija nakon prijeloma kostiju ruke. Imala je 87 godina.[9] Njena supruga Phyllis bila je uz nju. Gradonačelnik San Francisca Gavin Newsom naredio je da se zastave u Gradskoj vijećnici vijore na pola koplja u njezinu čast.

Godine 1977. Martin je postala suradnikcom Ženskog instituta za slobodu tiska (Women's Institute for Freedom of the Press, WIFP).[10] WIFP je američka neprofitna izdavačka organizacija. Organizacija radi na povećanju komunikacije između žena i povezivanju javnosti s oblicima ženskih medija.

Martin je također bila jedan od osnivača sindikata lezbijskih majki.[11]

Phyllis Lyon

[uredi | uredi kôd]
Phyllis Lyon
Del Martin i Phyllis Lyon
Phyllis Lyon, 2008.
Rodno ime Phyllis Ann Lyon
Rođenje 10. studenoga 1924.
Smrt 9. travnja 2020.
Nacionalnost Amerikanka
Državljanstvo Američko
Poznat(a) po LGBT aktivistica, osnivačica Kćeri Bilitis
Obrazovanje Sveučilište u Berkeleyju
Zanimanje novinarka
Supruga Del Martin
Portal o životopisima

Phyllis Lyon rođena je 10. studenoga 1924. u Tulsi u Oklahomi.[12] Diplomirala je novinarstvo na Kalifornijskom sveučilištu Berkeley 1946. Tijekom 1940-ih radila je kao izvjestiteljica za Chico Enterprise-Record, a tijekom 1950-ih radila je kao dio redakcije dva časopisa u Seattlu.[8] Dana 26. lipnja 2015., kada je Vrhovni sud SAD-a presudio da su homoseksualni brakovi legalni, 90-godišnja Lyon "se smijala i smijala kad su joj priopćili vijest. "Pa što kažeš na to?" rekla je. 'Za ime božje.'"[13] Umrla je 9. travnja 2020. u 95. godini.[3]

Pozadina/brak

[uredi | uredi kôd]

Martin i Lyon upoznali su se u Seattlu 1950. godine kada su počeli raditi za isti časopis. Ljubavnici su postali 1952., a partnerstvo su sklopili 1953. kada su se zajedno preselili u San Francisco.[7][8][12] Mnogo godina kasnije, Lyon i Martin prisjetili su se kako su 1953. naučili živjeti zajedno. "Doista smo imali problema samo prve godine zajedno. Del bi ostavila cipele nasred sobe, a ja bih ih bacila kroz prozor ", rekao je Lyon, na što je Martin odgovorio:" Posvađala bi se sa mnom i pokušali izletjeti kroz vrata. Morala.sam te naučiti uzvratiti udarac."[14]

Dana 12. veljače 2004. godine grad i okrug San Francisca Martinu i Lyonu izdali su dozvolu za vjenčanje nakon što je gradonačelnik Gavin Newsom naredio da se bračne dozvole daju istospolnim parovima koji su ih zatražili.[15]

Licencu je, zajedno s dozvolom nekoliko tisuća drugih istospolnih parova, ukinuo Vrhovni sud Kalifornije 12. kolovoza 2004.

»Del ima 83 godine, a ja 79. Nakon što smo zajedno više od 50 godina, užasan je udarac oduzeti nam prava i zaštitu braka. U našoj dobi nemamo luksuz vremena.«
(Phyllis Lyon)

Međutim, ponovno su se vjenčali 16. lipnja 2008., nakon što je Vrhovni sud Kalifornije presudio da su istospolni brakovi legalni.[16] Još jednom su bili prvi par vjenčan u San Franciscu, zapravo jedini par kojeg je gradonačelnik vjenčao tog dana.

Aktivizam

[uredi | uredi kôd]

Kćeri Bilitis

[uredi | uredi kôd]

Godine 1955. Martin i Lyon i šest drugih lezbijki osnovali su Kćeri Bilitis (DOB), prvu nacionalnu lezbijsku organizaciju u Sjedinjenim Državama.[3][17] Lyon je bila prvi urednik DOB-ovog biltena The Ladder, počevši od 1956. Martin je preuzela uredništvo biltena od 1960. do 1962., a zatim su je zamijenili drugi urednici dok bilten nije okončao vezu s Kćerima Bilitis 1970. godine.[7][8]

U roku od pet godina od svog nastanka, Kćeri Bilitis imale su podružnice širom zemlje, uključujući Chicago, New York, New Orleans, San Diego, Los Angeles, Detroit, Denver, Cleveland i Philadelphia. Bilo je 500 pretplatnika na Ljestve, ali mnogo više čitatelja, jer su primjerci kružili među ženama koje nisu željele staviti svoja imena na popis pretplatnika.[15] Za svoj pionirski rad na Ljestve, Martin i Lyon bili su među prvim primljenima u LGBT Novinarsku kuću slavnih, koju je 2005. osnovalo Nacionalno udruženje lezbijskih i homoseksualnih novinara. Lyon i Martin ostali su uključeni u DOB do kasnih 1960-ih. Kćeri Bilitis, koje su prihvatile konzervativan pristup pomaganju lezbijkama da se nose s društvom, raspale su se 1970. godine zbog porasta radikalnijeg aktivizma.[15]

Nacionalna organizacija za žene

[uredi | uredi kôd]

Martin i Lyon bili su aktivni u Nacionalnoj organizaciji za žene (National Organization for Women, NOW) od 1967. godine. Del Martin je bila prva otvorena lezbijka izabrana u upravni odbor NOW.[3][18][19] Godine 1970. u eseju je signalizirala razdvajanje lezbijskih feministica iz pokreta gej prava za koji dominiraju muškarci, karakterizirajući vođe tog pokreta kao "šuplje muškarce i samoproglašene povlaštene. Oni ne govore ni za nas ni nama."[20] Lyon i Martin radili su na suzbijanju homofobije koja je, po njihovom mišljenju, postojala u NOW i poticali su rezoluciju Nacionalnog odbora direktoraa SAD-a iz 1971., po kojoj su lezbijska pitanja feministička[15]

Komisija za status žena u San Franciscu

[uredi | uredi kôd]

"Del" Martin bila je prva otvoreno homoseksualna žena koju je tadašnji gradonačelnik George R. Moscone 1977. imenovao u "Komisiju ze žene San Francisca" (San Francisco Commission on the Status of Women, SFCOSW).[18][19] Martin je udružila snage s drugim manjinskim povjerenicima SFCOSW-a, poput Kathleen Hardiman Arnold (danas Kathleen Rand Reed), i prve crnkinje koja je izabrana u Odbor nadzornika, Ella Hill Hutch, kako bi se usredotočila na vezu gej ženskih prava i rasnih odnosa i etničke diskriminacije. U svom kasnijem radu sa zdravstvenom klinikom, Martin i Lyon usredotočili su se, na primjer, posebno na zdravlje i probleme koji utječu na homoseksualne žene crnkinje i latinoamerikanke. Martin je bio ispred njenog vremena u razumijevanju kulturnih aspekata gej zdravlja.

Demokratski klub Alice B. Toklas

[uredi | uredi kôd]

Lyon i Martin bili su aktivni u prvoj homoseksualnoj političkoj organizaciji San Francisca, Demokratskom klubu Alice B. Toklas, nazvanom po spisateljici Alice B. Toklas rođenoj u San Franciscu.[21][22]

Zdravstvene usluge Lyon-Martin

[uredi | uredi kôd]

Zdravstvene usluge Lyon-Martin (Lyon-Martin Health Services) osnovala je 1979. godine[23] grupa pružatelja medicinskih usluga i zdravstvenih aktivista kao kliniku za lezbijke koje nisu imale pristup neosuđivačkoj i pristupačnoj zdravstvenoj zaštiti. Klinika je nazvana po Phyllis Lyon i Del Martinu, a ubrzo je postala uzor za zdravstvene zaštite u zajednici za kulturno osjetljive. Od 1993., Lyon-Martin također pruža usluge upravljanja i primarnu zdravstvenu zaštitu u programima posebno dizajniranim za žene s HIV-om s vrlo malim prihodima i neosigurane osobe, kao i usluge za transrodne osobe.[24]

Aktivizam za starije osobe

[uredi | uredi kôd]
Odijela koje su Del Martin i Phyllis Lyon nosile na vjenčanjima u San Franciscu 2004. i 2008. godine; izloženo u povijesnom muzeju GLBT, 4127 18th St., San Francisco. Foto: Povijesno društvo GLBT.

Godine 1989. Martin i Lyon pridružili su se "Starim lezbijkama organiziranim za promjene" (Old Lesbians Organizing for Change). Godine 1995. imenovani su delegatima na Konferenciji o starenju u Bijeloj kući, Martin je imenovala senatorica Dianne Feinstein, a Lyon kongresnica Nancy Pelosi.[25]

Bibliografija

[uredi | uredi kôd]

Knjige su napisali i Martin i Lyon, osim tamo gdje je navedeno:

  • Lezbijka/Žena (1972), o lezbijskom životu u modernoj Americi
  • Lezbijska ljubav i oslobođenje (1973), o lezbijkama i seksualnoj slobodi
  • Battered Wives (1979), Martin, za američko obiteljsko nasilje optužio institucionaliziranu mizoginiju[15]

Ostavština

[uredi | uredi kôd]

Dokumentarni filmovi

[uredi | uredi kôd]

Godine 2003. filmaš JEB (Joan E. Biren) objavio je dokumentarni film o paru, No Secret Anymore: The Times of Del Martin i Phyllis Lyon, dostupan od Framelinea.[26]

U dokumentarnom filmu Posljednji poziv kod Maud's iz 1993. godine također su sudjelovali Martin i Lyon.[27]

Počasti

[uredi | uredi kôd]

Martin je 2014. bila jedna od uvodnih počasnika u Rainbow Honor Walk, šetalištu slavnih u četvrti Castro u San Franciscu, gdje su nabrojani LGBTQ osobe koje su "dali značajan doprinos na svojim poljima".[28][29][30]

U lipnju 2019. Martin je bila jedna od inauguralnih pedeset američkih "pionira, izvođača i heroja" postavljenih na Nacionalni LGBTQ Zid časti unutar Nacionalnog spomenika Stonewall (SNM) u njujorškoj Stonewall Inn.[31][32] SNM je prvi američki nacionalni spomenik posvećen LGBTQ pravima i povijesti,[33] a otkrivanje zida bilo je tempirano za vrijeme 50. godišnjice nereda u Stonewallu.[34]

U lipnju 2020. Lyon je dodana Nacionalnom LGBTQ Zidu časti.[35]

U popularnoj kulturi

[uredi | uredi kôd]

Rosie O'Donnell glumi Martin, a Maddie Corman glumi Lyon u miniseriji o LGBT pravima pod nazivom When We Rise.[36]

Sezona 3, epizoda 7 podcasta " Making Gay History" govori o Martin i Lyon.[37]

Shannon Purser glumi Martin, a Heather Matarazzo glumi Lyon u HBO Max-ovoj seriji Jednako, službeno najavljenoj 24. kolovoza 2020.

Arhivski izvori

[uredi | uredi kôd]

Opsežni zapisi o profesionalnim i aktivističkim aktivnostima Lyon i Martin, uključujući administrativne dosjee Kćeri Bilitis, čuvaju se u Povijesnom društvu GLBT u San Franciscu. Zbirka je u potpunosti obrađena i dostupna je istraživačima. Internetska arhiva u Kaliforniji (projekt Kalifornijske digitalne knjižnice) nudi cjelovitu pomoć u traženju.[38]

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b c Gordon, Rachel. 28. kolovoza 2008. Del Martin: 1921-2008: Lesbian rights pioneer Del Martin dies at 87. San Francisco Chronicle |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  2. ↑ Barmann, Jay. 9. travnja 2020. SF Lesbian Pioneer Phyllis Lyon dies at age 95. SFist. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. travnja 2020. Pristupljeno 25. studenoga 2020.
  3. ↑ a b c d e Carmel, Julia. 10. travnja 2020. Phyllis Lyon, Lifelong Lesbian Activist, Dies at 95. The New York Times. Pristupljeno 10. travnja 2020.
  4. ↑ Lagos, Marisa. 16. lipnja 2008. Newsom Marries Activist Couple. SFGate.com. Pristupljeno 16. lipnja 2008.
  5. ↑ Grimes, William. 27. kolovoza 2008. Del Martin, Lesbian Activist, Dies at 87. The New York Times. Pristupljeno 10. travnja 2020.
  6. ↑ Lesbian pioneer Phyllis Lyon dies
  7. ↑ a b c Lewis, Jone Johnson. Del Martin. About. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. svibnja 2006. Pristupljeno 25. studenoga 2020.
  8. ↑ a b c d Del Martin & Phyllis Lyon. The Lesbian, Gay, Bisexual and Transgender Religious Archives Network. 4. kolovoza 2005. Pristupljeno 11. veljače 2007.
  9. ↑ Gordon, Rachel. 28. kolovoza 2008. Del Martin: 1921-2008: Lesbian rights pioneer Del Martin dies at 87. San Francisco Chronicle |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  10. ↑ Associates | The Women's Institute for Freedom of the Press. www.wifp.org (engleski). Pristupljeno 21. lipnja 2017.
  11. ↑ Adams, Guy. 28. kolovoza 2008. Pioneering lesbian rights activist dies just weeks after wedding. The Independent. Pristupljeno 7. prosinca 2019.
  12. ↑ a b Belge, Kathy. Phyllis Lyon. About. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. veljače 2007. Pristupljeno 25. studenoga 2020.
  13. ↑ Dolan, Maura and Lee Romney (June 26, 2015). "Same-sex marriage rights in trailblazing California now extend to all". Los Angeles Times. Retrieved February 19, 2017.
  14. ↑ Hull, Anne. "Just Married, After 51 Years Together; Activist Gay Couple Accepts Leading Role." The Washington Post. Washington, D.C.: February 29, 2004. p. A.01.
  15. ↑ a b c d e Gianoulis, Tina. 4. ožujka 2004. Lyon, Phyllis, and Del Martin. glbtq: An Encyclopedia of Gay, Lesbian, Bisexual, Transgender, and Queer Culture. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. veljače 2007. Pristupljeno 25. studenoga 2020.
  16. ↑ Grimes, William. 27. kolovoza 2008. Del Martin, Lesbian Activist, Dies at 87. The New York Times. Pristupljeno 10. travnja 2020.
  17. ↑ Asmelash, Leah; Passantino, Jon. 10. travnja 2020. Phyllis Lyon, famed LGBTQ activist, dies. CNN. Pristupljeno 10. travnja 2020.
  18. ↑ a b Yaeger, Lynn. 5. svibnja 2017. For Del Martin, Lesbian Rights Pioneer, the Last Act of Activism Was the Most Personal. Vogue. Pristupljeno 10. travnja 2020.
  19. ↑ a b Haggerty, George; Zimmerman, Bonnie. 2. rujna 2003. Encyclopedia of Lesbian and Gay Histories and Cultures. Taylor & Francis. str. 488. ISBN 9781135578701. Pristupljeno 10. travnja 2020.
  20. ↑ Self, Robert O. 2012. All In the Family: The Realignment of American Democracy Since the 1960s. First izdanje. Hill and Wang. New York. str. 179–180. ISBN 978-0-8090-9502-5. OCLC 768728945
  21. ↑ Stelloh, Tim. 9. travnja 2020. Pioneering lesbian activist Phyllis Lyon dies at 95. NBC News. Pristupljeno 10. travnja 2020.
  22. ↑ Shafer, Scott. 9. travnja 2020. Phyllis Lyon, LGBT Rights Pioneer, Dies at 95. KQED. Pristupljeno 10. travnja 2020.
  23. ↑ The Bay Area Reporter Online - Lesbian pioneers first in city to wed. Bay Area Reporter. Pristupljeno 15. studenoga 2014.
  24. ↑ Madison, Alex. 4. travnja 2018. New leaders named for Lyon-Martin clinic. Bay Area Reporter. Pristupljeno 10. travnja 2020.
  25. ↑ Del Martin Obituary - Equality California. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. prosinca 2014. Pristupljeno 15. studenoga 2014.
  26. ↑ No Secret Anymore: The Times of Del Martin & Phyllis Lyon. Frameline. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. travnja 2020. Pristupljeno 10. travnja 2020.
  27. ↑ Last Call at Maud's. Frameline. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. travnja 2020. Pristupljeno 10. travnja 2020.
  28. ↑ Shelter, Scott. 14. ožujka 2016. The Rainbow Honor Walk: San Francisco's LGBT Walk of Fame. Quirky Travel Guy (engleski). Pristupljeno 28. srpnja 2019.
  29. ↑ Castro's Rainbow Honor Walk Dedicated Today: SFist. SFist - San Francisco News, Restaurants, Events, & Sports. 2. rujna 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. kolovoza 2019. Pristupljeno 13. kolovoza 2019.
  30. ↑ Carnivele, Gary. 2. srpnja 2016. Second LGBT Honorees Selected for San Francisco's Rainbow Honor Walk. We The People. Pristupljeno 12. kolovoza 2019.
  31. ↑ Glasses-Baker, Becca. 27. lipnja 2019. National LGBTQ Wall of Honor unveiled at Stonewall Inn. www.metro.us. Pristupljeno 28. lipnja 2019.
  32. ↑ SDGLN, Timothy Rawles-Community Editor for. 19. lipnja 2019. National LGBTQ Wall of Honor to be unveiled at historic Stonewall Inn. San Diego Gay and Lesbian News (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 21. lipnja 2019. Pristupljeno 21. lipnja 2019.
  33. ↑ Groups seek names for Stonewall 50 honor wall. The Bay Area Reporter / B.A.R. Inc. (engleski). Pristupljeno 24. svibnja 2019.
  34. ↑ Stonewall 50. San Francisco Bay Times. 3. travnja 2019. Pristupljeno 25. svibnja 2019.
  35. ↑ New honorees named for Nat'l LGBTQ Wall of Honor at Stonewall Inn. Windy City Times. Pristupljeno 1. srpnja 2020.
  36. ↑ Goldberg, Leslie. 26. travnja 2016. ABC's Gay Rights Mini Enlists Michael K. Williams, Sets All-Star Guest Cast. The Hollywood Reporter. Prometheus Global Media. Pristupljeno 27. travnja 2016.
  37. ↑ Season Three. Making Gay History. 11. listopada 1988. Pristupljeno 27. travnja 2020.
  38. ↑ Guide to the Phyllis Lyon and Del Martin Papers, 1924-2000. Online Archive of California. Pristupljeno 10. travnja 2020.

Daljnje čitanje

[uredi | uredi kôd]
  • Bullough, Vern L. (ed.) Before Stonewall: Activists for Gay and Lesbian Rights in Historical Context, Harrington Park Press, 2002.
  • Gallo, Marcia M. Different Daughters: A History of the Daughters of Bilitis and the Rise of the Lesbian Rights Movement, Carroll & Graf, 2006; Seal Press, 2007.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]