Brana Dez | |
---|---|
![]() | |
Opći podatci | |
Službeno ime | (perz.) سد دز |
Država | ![]() |
Lokacija | Andimešk, Huzestan |
Vodotok | Dez |
Koordinate | 32°36′20″N 48°27′49″E / 32.60556°N 48.46361°E |
Status | Operativna |
Cijena | 42 milijuna USD (1960.) |
Graditelj | Impregilo |
Početak gradnje | 1959. |
Završetak gradnje | 12. ožujka 1962. |
Vlasnik | Iranska vlada |
Tehnički podatci | |
Vrsta brane | betonska lučna |
Visina brane | 203 m |
Duljina brane | 212 m |
Debljina vrha | 5,4 m |
Debljina baze | 27 m |
Polumjer krivulje | ~200 m |
Zapremnina brane | 495.000 m³ |
Ispust | Dez (140-610 m³/s) |
Vrsta preljeva | 2 x radijalne zapornice |
Kapacitet preljeva | 600 m³/s |
Akumulacija | |
Stvara | Jezero Dez |
Zapremnina | 3,4 km³ |
Površina | 65 km² |
Površina slijeva | 17.372 km² |
Navodnjava | 100.000 ha |
Duljina | 60 km |
Maks. širina | 12 km |
Maks. dubina | 200 m |
Nadmorska visina | 352 m |
Hidroelektrana | |
Upravitelj | KHPIMC |
U pogonu od | 1963. |
Vrsta elektrane | derivacijska velika hidroelektrana |
Turbine | 8 x 65 MW Francis |
Instalirana snaga | 520 MW |
Godišnja proizvodnja | 1783 GWh |
Službena stranica (engl.) www.khpimc.com/dez | |
Brana Dez na zemljovidu Irana |
Dez (perz. سد دز) je betonska lučna brana i derivacijska velika hidroelektrana na rijeci Dez u Iranu odnosno pokrajini Huzestan.[1]
Projekt je prvotno imenovan prema vladaru M. Rezi Pahlaviju,[2] no nakon revolucije iz 1979. godine preimenovan je prema rijeci Dez.[3]
Brana Dez nalazi se u jugozapadnom Iranu, oko 20 km sjeveroistočno od gradova Dezfula i Andimeška na sjeveru pokrajine Huzestan.[1] Podignuta je na rijeci Dez, najvećem pritoku najvodonosnije iranske rijeke Karun. Istjek Deza kreće se između 140 m³/s tijekom sušnih mjeseci odnosno 610 m³/s u vrijeme proljeća,[2] dok najveća pretpostavljena granica u poplavnom petogodišnjem razdoblju iznosi 4337 m³/s odnosno 9169 m³/s za tisuću godina.[4] Umjetno jezero Dez koje je nastalo podizanjem brane karakteristično je po lijevkastom obliku na južnom dijelu odnosno vijugastom na sjevernom. Obližnje planine Tangevan i Šadab pod čijim je liticama brana izgrađena dijelom su planinskog lanca Zagros.
Brana je građena između 1959. i 1962. godine pod vodstvom talijanskog konzorcija Impregilo i sve do konca 1960-ih godina bila je najveći razvojni projekt u Iranu.[3] Ostali važni sudionici u dobavi opreme bili su njemački Siemens i japanski Hitachi, a izgradnja je financirana zajmom od 42 milijuna USD kojeg je iranskoj vladi odobrila Svjetska banka.
Glavna tehnička karakteristika brane Dez jest lučni dizajn[1] odnosno betonska ljuska duljine 212 m.[3] Debljina brane na vrhu iznosi 5,4 m odnosno 27 m kod temelja, a zapremnina joj je 495.000 m³.[3] Nakon što je puštena u promet 1963. godine visinom od 203 m[2] postala je jednom od pet najviših svjetskih brana, a status najviše brane u zemlji zadržala je sve do 2004. godine kada je podignuta brana Karun-3.
Brana Dez ima trostruku namjenu i koristi se za kontrolu poplava, navodnjavanje i proizvodnju električne energije.[5] Osam Francisovih turbina pojedinačne snage od 65 MW (520 MW ukupno[1]) godišnje proizvede oko 1783 GWh električne struje.[1] Vodospremnikom Dez navodnjava se oko 100.000 ha poljoprivrednih zemljišta u Huzestanu,[2] a površina porječja uzvodno od brane jest 17.372 km².[6] Preljev se kontrolira pomoću dvije ustave promjera 13,5 odnosno 14 m sa segmentnim zapornicama ukupnog kapaciteta od 600 m³/s.[1]
|naslov=
i |title=
(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)![]() | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Brana Dez |