Didymocarpus | |
---|---|
Sistematika | |
Carstvo: | Plantae |
Divizija: | Tracheophyta |
Razred: | Magnoliopsida |
Red: | Lamiales |
Porodica: | Gesneriaceae |
Potporodica: | Didymocarpoideae |
Tribus: | Trichosporeae |
Podtribus: | Didymocarpinae |
Rod: | Didymocarpus Wall. |
Baze podataka | |
Didymocarpus, biljni rod iz porodice gesnerijevki. Na pospisu je 113 vrsta od sjeverne i sjeveroistočne Indije, Nepala i južne Kine prema jugu do Malajskog poluotoka i sjeverne Sumatre.[1]
Ime roda dolazi od grčkog διδυμος, didymos = blizanac; i καρπος, karpos = plod, u odnosu na dva zaliska čahurastog ploda, od kojih je svaki (naizgled) bilokularan zbog zakrivljene posteljice. [2]
Ove vrste su općenito višegodišnje kopnene biljke ili biljke koje rastu na vlažnim stijenama ili zemljanim obalama, obično u šumama, ali ponekad iznad šumske granice u tropskim/alpskim uvjetima, do čak 3500 m. nad morem.[3] Broj kromosoma: 2n = 22, 24, 28, 32, 36, 44, 54, 56. [2]
Weber i Burtt (1998d) redefinirali su rod i ograničili ga u suštini na kinesko-himalajski savez koji se proteže prema jugu i doseže vječno vlažne tropske krajeve s nekoliko vrsta. Prema Wang et al. (1998) 31 spp. pojavljuju se u Kini, ali neki se moraju ukloniti iz roda (Weber et al. 2000). Na Malajskom poluotoku i sjevernoj Sumatri postoji preklapanje s spp. Henckelia, koje su prije bile uključene u Didymocarpus. Od Henckelije, Didymocarpus se razlikuje po plodu (ortokarpno-dvostruka čahura u odnosu na plagiokarpno-folikularnu čahuru), habitusu (sezonski obrazac rasta s monokarpnim izdancima koji se razvijaju iz podzemnog rizoma ili podanka), cvjetnim značajkama (npr. hrskavična tekstura čašičnih listića, vjenčić uglavnom cjevast ili trubast i bordo boje) i brojevi kromosoma (varijabilni, ali ne n = 9 kao u Henckelia, Kiehn et al. 1998). Dio vrsta koje su Wang et al. (1990., 1998.) u Didymocarpus, s habitusom bez stabljike i okruglastim ili bubrežastim listovima (D. heucherifolius alliance, Wood 1974. u Chirita) moraju se ukloniti (Weber et al. 2000).[2]