Dobrota

Dobrota

Država Crna Gora
RegijaBoka kotorska
Općina/gradKotor
MikroregijaKotoski zaljev
Najbliži veći gradKotor

Visina0 m
Koordinate42°27′14″N 18°46′05″E / 42.454°N 18.768°E / 42.454; 18.768

Stanovništvo
 • Naselje8.189 (2011.)

Vremenska zonaCET (UTC+1)
 • Ljeto (DST)CEST (UTC+2)
Poštanski broj85331
Pozivni broj82
AutooznakaKO
Zemljovid
Dobrota na zemljovidu Crne Gore
Dobrota
Dobrota
Dobrota na zemljovidu Crne Gore

Dobrota je grad u općini Kotor u Crnoj Gori.

Zemljopisni položaj

[uredi | uredi kôd]

Upravna organizacija

[uredi | uredi kôd]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Za doba mletačke vlasti, nalazila se u komuni, zajedno s Kotorom, Prčnjem i Perastom. Istaknute obitelji iz Dobrote koje su obilježile društvenu i gospodarsku povijest svojih matičnih sredina širega područja istočnoga Jadrana i Sredozemlja su Dabčevići, Dabinovići, Ivanovići, Kamenarovići, Radimiri, Tripkovići i druge.[1] Vrhunac dobrotskog brodarstva bio je početkom 19. stoljeća, kada je Dobrota bila vodeća u Boki, imala 35 brodova ukupne nosivosti 5172 tone te imala 443 prijavljenih članova posada i bila među vodećima brodarskim središtima istočnojadranske obale. Dobrotske obitelji postigle su toliku moć da su zamijenile kotorsku vlastelu u svim sastavnicama društvenog i kulturnog života.

Nositelji pomorskog gospodarstva i trgovačke djelatnosti u vremenima uzleta dobrotskog gospodarstva krajem 18. i početkom 19. stoljeća bili su predstavnici 26 starih dobrotskih rodova (bratstava): Andrić, Dabčević, Dabinović, Dobrilović, Ilić, Ivanović, Ivanović-Moro, Janošević, Kamenarović, Klačević, Kosović, Marović, Matović, Mijaljević, Milošević, Milović, Oparenović, Pasinović, Petričević, Petrović, Radimiri, Radoničić, Tomić, Tripković, Vicković i Vulović. Kriza brodarstva uslijedila je napoleonskim osvajanjima, pomorskom blokadom, plijenjenjima brodova koje su sprovodili i Francuzi i Englezi, prekidanje starih trgovačkih veza. Ni za austrijske se vlasti nije mnogo popravilo, a prvi pokušaji oporavke zbili su se te poslije 1850. godine.[2]

Kultura

[uredi | uredi kôd]

Crkve

[uredi | uredi kôd]

Barokne palače

[uredi | uredi kôd]

U Dobroti su barokne palače:[3]

U Dobroti je još kulturnih dobara II. i III. kategorije.[4][5]

Ostalo

[uredi | uredi kôd]
  • Dobrota je poznata po svojoj čipki.[6]
  • Etno zbirka obitelji Radimir.[7][8]

Gospodarstvo

[uredi | uredi kôd]

Glavne gospodarske aktivnosti u Dobroti, od osnivanja mjesta pa do početka 18. stoljeća, vezane su za more i zemlju, odnosno za ribarstvo i zemljoradnju. Izlovljenu ribu i plodove škrte zemlje mještani bi uglavnom plasirali na kotorskoj tržnici, no to je bila trgovina manjeg obujma i sa zarađenim su ondašnji težaci i ribari mogli pokrivati tek najnužnije potrebe, poglavito kad imamo na umu da su bili obvezni plaćati određenu vrstu poreza vlastelinima iz Kotora. Do preokreta dolazi nakon ratova s Turcima u Južnom Jadranu, tijekom kojih su se Dobroćani istaknuli kao vješti pomorci i neustrašivi ratnici. Pokazano junaštvo nagrađeno je promjenom statusa naselja u okviru administrativnog ustroja Mletačke Republike, tj. samostalnošću u odnosu na grad. Procvat, vezan u prvom redu za trgovanje na relaciji albanske luke - Venecija,[9] traje sve do pada Venecije i u tom je razdoblju Dobrota poprimila obrise urbane cjeline.[10]

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

Djelomično napuštanje tradicionalnih zanimanja (ribarstva i zemljoradnje) i intenzivnije bavljenje pomorstvom, te dobivanje statusa samostalne općine u osamnaestom stoljeću, u izvjesnoj je mjeri promijenilo i demografsku sliku Dobrote. Tako je tijekom popisa 1726. evidentirano 715 stanovnika, da bi ih 1748. bilo 1665.

Na ovakav porast stanovništva svakako su utjecale promijenjene okolnosti, jer je stanovnicima pružena šansa za dobru zaradu i poboljšanje kvalitete života. Predvodnici ekonomskog razvitka u to doba bili su uglavnom pripadnici starih dobrotskih bratstava: Andrića, Dabčevića, Dabinovića, Dobrilovića, Ilića, Ivanovića, Ivanovića-Moro, Janoševića, Kamenarovića, Klačevića, Kosovića, Marovića, Matovića, Mijaljevića, Miloševića, Milovića, Oparenovića, Pasinovića, Petričevića, Petrovića, Radimira, Radoničića, Tomića, Tripkovića, Vickovića i Vulovića.[11]

Aktualni demografski pokazatelji (popis iz 2003. godine) svjedoče o zanimljivoj promjeni strukture stanovništva Dobrote.

Šport

[uredi | uredi kôd]

Poznate osobe

[uredi | uredi kôd]

Vrela

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Dobrota
  1. Lovorka Čoralić, Maja Katušić. Gente di mare della nazione bochese – bokeljske tartane i mletačka vojno-pomorska intervencija u Africi 1766. godine. Povijesni prilozi (0351-9767) 32 (2013), 45; 283-311
  2. Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000. Lovorka Čoralić, Iz prošlosti Boke: Dobrotski rodovi i hrvatska Bratovština sv. Jurja i Tripuna u Mlecima, str. 222
  3. (crnogorski) Palate u Boki Kotorskoj - Dobrota, bokabay.info, pristupljeno 26. kolovoza 2016.
  4. (crnogorski) Općina Kotor DUP Dobrota, str. 38 (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)
  5. (crnogorski) MANS — Mreža za afirmaciju nevladinog sektora GUP Dobrota (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)
  6. Kotorska biskupija Don Ante Dragobratović: Dobrota – Sv. Matej (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)
  7. Glas Koncila Branimir Stanić: Formula koja obnavlja čovjeka i kulturu: pastoral ljepote, 30. rujna 2012. (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)
  8. Radio Dux Radio Dux: Otvorena etno zbirka obitelji Radimir u Dobroti, 6. srpnja 2013. (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)
  9. M. Milošević: Nosioci pomorske privrede Dobrote prve polovine XVIII vijeka, GPMK, sv. 8/1959
  10. M. Milošević: Neki aspekti pomorske privrede Boke Kotorske u doba mletačke vladavine (1420-1797), Pomorski zbornik, sv. II, Zagreb 1962
  11. A. Tomić: Stara dobrotska bratstva i njihov doprinos pomorstvu od početka XVIII stoljeća do danas, GPMK, sv. 23/1975
  12. Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.