Domagoj Kapetanović | ||
---|---|---|
Osobni podatci | ||
Rođenje | 30. siječnja 1926. Ljubuški | |
Smrt | 2005. Zagreb | |
Mlađi uzrasti | ||
1938.[1] 1938. — 1945. |
NK Concordia Zagreb[1] 1. HŠK Građanski Zagreb | |
Igračka karijera* | ||
Godina | Klub | Nast. (gol.) |
1946. — 1947. 1947. — 1952. 1952. — 1954. 1955. — 1959. |
FK Partizan Beograd NK Lokomotiva Zagreb GNK Dinamo Zagreb NK Metalac Zagreb |
[2] 0 (0) |
Trenerska karijera | ||
1965. — 1966. 1967. — 1968. 1968. — 1971. 1973. 1975. 1976. 1976. — 1977. 1978. 1980. — 1985. 1985. — 1988. |
Velež Mostar Zagreb OFI Kreta Dinamo Zagreb Al-Ahly Toronto Metros-Croatia Osijek Toronto Metros-Croatia Sidney United Croatia Melbourne | |
Portal o životopisima | ||
Portal o športu |
Domagoj Kapetanović (Ljubuški, 30. siječnja 1926.[1] – Zagreb, 2005.), hrvatski bivši nogometaš i nogometni trener iz Bosne i Hercegovine. Najpoznatiji je po uspjehu s momčadi Toronto Metros-Croatije u pobjedi u Sjevernoameričkoj ligi sezone 1976., 9. sezoni NASL-a. Igrao i za za juniorsku i seniorsku reprezentaciju Zagreba i Hrvatske. Bio je i uspješan igrač stolnog tenisa i velikog rukometa.[1]
Igračku karijeru počeo je u Concordiji,[1] zagrebačkom Građanskom. Jugokomunističkim rušenjem hrvatskih klubova Građanski je ukinut dekretom komunističkih vlasti 1945. i nekolicina igrača iz Građanskog, pristala je igrati za beogradski Partizan kojem kao vojnom klubu ništa nije manjkalo, a zagrebačkim igračima, ponajviše Građanskog je odbijanje značilo prekid karijere i rad u slabo plaćenim strukama. U Partizan su otišli Kapetanović, Franjo Glaser, Zlatko Čajkovski, Stjepan Bobek, Miroslav Brozović, Zlatko Čajkovski, Bruno Belin, Branko Strnad i drugi.[3][4] Također je igrao za zagrebačke klubove Lokomotivu, Dinamo i Metalac.
Od 1958. do 1966. bio trener pionira i juniora u Dinamu. Od 1966. trenirao druge klubove. Kao trener vodio je Dinamo iz Zagreba 1973. godina te nekoliko hrvatskih domaćih i hrvatskih inozemnih klubova, poput Toronto Metros-Croatije u Kanadi i Croatiju iz Sydneya u Australiji. S Osijekom je ušao u 1. ligu, s libijskim Al-Ahlyjem je osvojio prvenstvo, s Croatijom iz Sydneya bio je prvak Novog Južnog Walesa 1981. godine.[1]
Godine 1994. primio priznanje Trofej podmlatka HNS-a za životno djelo u nogometnom športu, odnosno za izniman doprinos razvoju nogometnog športa u Republici Hrvatskoj. Dobitnik Zlatne plakete HNS-a.[1]