Donja Voća

Donja Voća
	; grb
Država	Hrvatska
Županija	Varaždinska
Načelnik	Sanja Kočet
Naselja	8 općinskih naselja
Površina	36 km2
Površina središta	9,7 km2
Koordinate	46°18′04″N 16°06′18″E / 46.301°N 16.105°E
Stanovništvo (2021.)
Ukupno	2030
– gustoća	56 st./km2
Urbano	958
– gustoća	99 st./km2
Odredišna pošta	42240 Ivanec
Stranica	voca.hr
	Donja Voća Donja Voća na zemljovidu Hrvatske

Donja Voća je općina u Hrvatskoj, u Varaždinskoj županiji.

Zemljopis

Veći dio teritorija općine nalazi se u podnožju Ravne gore na sjeveru Hrvatskog zagorja.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, Donja Voća ima 2443 stanovnika.

Općina Donja Voća: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.

broj stanovnika	2951	2989	3246	3794	4065	4630	5057	5183	5746	5686	5132	4475	3734	3091	2844	2443	2030
	1857.	1869.	1880.	1890.	1900.	1910.	1921.	1931.	1948.	1953.	1961.	1971.	1981.	1991.	2001.	2011.	2021.

Napomena: Nastala iz stare općine Ivanec. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Naselje Donja Voća: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.

broj stanovnika	770	869	934	1118	1218	1358	1405	1484	1879	1902	1730	1544	1420	1231	1148	1059	958
	1857.	1869.	1880.	1890.	1900.	1910.	1921.	1931.	1948.	1953.	1961.	1971.	1981.	1991.	2001.	2011.	2021.

Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Uprava

Povijest

Srednji vijek

Voća se spominje u prvom cjelovitom popisu župa zagrebačke biskupije davne 1334. godine, kao Parochia antiqua (u prijevodu - od pamtivijeka), odnosno, Ecclesia S. Martini apud Woycha. U vrijeme Osmalijskih napadaja na krajeve u varaždinskoj okolici, župa biva utrnuta, a njome upravlja župnik iz Vinice. Kasnije župnik Marko Medvedec kao moguće razloge ukinuća župe navodi: ruševnost crkve, nedostatak svećenika, pomor ljudi zbog nekih od epidemija, slabo materijalno stanje župnika i župljana itd. Ipak, čini se da je izostavio glavni razlog - turska pustošenja po varaždinskom kraju i odvođenje ljudi u ropstvo: 1472., 1477., 1483., 1530. i 1552. godine.

Novi vijek

Redoviti vjerski život vraća se u Voću 1651. godine. Prema zapisima iz 1808. godine, prilikom kanonske vizitacije arhiđakona Stjepana Šoštareca, navodi se da je, 13. ožujka 1651. godine, ugovorom o obvezama i pravima župnika i župljana između župske zajednice Voća (Communitatem Vochensem) i varaždinskog arhiđakona Ivana Baršića (Ioannes Barsich), ponovno uspostavljena bivša župa Voća. Župne Matice u Voći vode se od 1681. godine. Voćanska župna crkva posvećena je 4. srpnja 1756. godine. Sagrađena još nekoliko desetaka godina prije posvećenja, i to u nekoliko navrata. Najprije je izgrađeno svetište, ali zbog premalenog prostora tadašnji župnik Petar Jambrehović 1671. godine odlučio ju je produljiti i proširiti. Drugi župnik Martin Poljak odlučio se na dogradnju dviju kapelica koje su se gradile u razdoblju od 1736. do 1741. godine i crkva tada dobiva oblik grčkoga križa. Prvo se gradila kapela Blažene Djevice Marije, za koju je kip nabavljen u poznatome svetištu Zell u Austriji, a oslikao ju je poznati fresko-slikar Ivan Krstitelj Ranger. Svod kapele prikazuje Marijino uznesenje na nebo, dok bočni medaljoni prizore iz Marijina života. Posebno zanimljiva i nadaleko poznata je slika na luku kapele koja prikazuje dvije žene koja jedna drugoj pružaju ruku, dok drugom drže štitove Hrvatske i Štajerske. Svetište su oslikali lepoglavski Pavlini iz tzv. Rangerove škole i to po skicama samoga Rangera iz 1749. godine. Zadnji dio crkve od propovjedaonice, u drugoj polovici 18. stoljeća, oslikao je također poznati slikar Anton Dovečer. Kolatori (dobrotvori) župe i župne crkve od starine bili su grofovi Draškovići, a kasnije kolator postaje grof Josip Bombelles, kao vlastelin dvora Zelendvor-Opeka.^[4]