Dragan Primorac

Dragan Primorac

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Dragan Primorac
Rođenje	7. lipnja 1965. Banja Luka
Stranka	Savez komunista Jugoslavije[1][2][3] Hrvatska demokratska zajednica (2007. – 2009.) nezavisan (2009. – danas)
Zanimanje	političar, sveučilišni profesor i liječnik
ministar znanosti, obrazovanja i športa
23. prosinca 2003. – 2. srpnja 2009.
Premijer	Ivo Sanader
Predsjednik	Stjepan Mesić
Prethodnik	Vladimir Strugar (kao ministar prosvjete i športa) Gvozden Flego (kao ministar znanosti i tehnologije)
Nasljednik	Radovan Fuchs

Dragan Primorac (Banja Luka, 7. lipnja 1965.) hrvatski je političar, sveučilišni profesor i liječnik. Obnašao je dužnost ministar znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske u devetoj i desetoj Vladi Republike Hrvatske od 2003. do 2009. godine, kada je ostavku na dužnost predsjednika Vlade podnio Ivo Sanader uslijed optužbi za korupciju.

Nakon kandidature na predsjedničkim izborima 2009. godine kada osvaja 5,93% u prvom krugu izbora, krajem srpnja 2024. godine ponovno najavljuje svoju kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske 2024. godine, a istog dana dobiva i podršku HDZ-a.^[4][5]

Trenutno obnaša dužnost predsjedavajućeg Odbora za međunarodne odnose Američke Akademije za forenzičke znanosti i predsjednika International Society of Applied Biological Science (ISABS). Predsjednik je Hrvatskog društva za humanu genetiku, Hrvatskog društva za personaliziranu medicinu, Hrvatskog klastera konkurentnosti za personaliziranu medicine i Upravnog vijeća Specijalne bolnice Sv. Katarina. Član je Vijeća Hrvatskog Olimpijskog odbora i Zdravstvene komisije Europskih olimpijskih odbora te potpredsjednik Hrvatskog taekwondo saveza.

Školovanje i usavršavanje

Diplomirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Studij u Splitu 1991. godine. Doktorsku disertaciju pod nazivom "Osteogenesis imperfecta kao posljedica pogreške u obradi glasničke RNA" obranio 1997. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (rezultati doktorske dizertacije su izrađeni na Sveučilištu Connecticut, Medical School). Specijalist je pedijatar, subspecijalist iz medicinske genetike i stalni sudski vještak. Kao postdoktorand (engl. postdoctoral fellow), a potom i kao podučavatelj (engl. instructor), radio više godina na Sveučilištu Connecticut, Medical School, Farmington, SAD. Stručno se usavršavao pri Connecticut State Police Forensic Science Laboratory, Meriden, SAD, Armed Forces Institute of Pathology (AFIP), Rockville, SAD, Analytical Genetic Testing Center, Denver, SAD, University hospital St. Christopher's, Allegheny University, Philadelphia, SAD i Roche Molecular Systems, Alameda, SAD.

Sudjelovanje u radu društava, nagrade i priznanja

Odlukom Senata Sveučilišta Penn State postao je prvi nositelj titule “Global Penn State Ambassador” u povijesti tog Sveučilišta. Član je Američke akademije za sudsku medicinu i Hrvatske udruge Osteogenesis Imperfecta. Dobitnik je niza međunarodnih i domaćih priznanja, a među njima i Young Investigator Award (American Society for Bone and Mineral Research), Michael Geisman Fellowship Award (Osteogenesis Imperfecta Foundation), Nagrade grada Splita koju dijeli s prof. dr. Šimunom Anđelinovićem, Nagrade za životno djelo Instituta za forenzičke znanosti, Sveučilišta New Haven za doprinos razvoju forenzičkih znanosti, Nagrada talijanske regije Veneto za posebna postignuća i promicanje znanosti u EU. Počasni je građanin u 5 gradova u RH i izvan RH, a 2015. godine zbog iznimnih doprinosa u razvoju hrvatske i svjetske znanosti odlikovan je ordenom Reda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića, 5. listopada 2015. godine biva nagrađen Državnom nagradom za znanost, a 2018. i ordenom “Red Ante Starčevića” za sveukupni dosadašnji rad te iznimno uspješno promicanje međunarodnog položaja i ugleda Republike Hrvatske na području znanosti, obrazovanja i politike. 14. lipnja 2019. zbog zasluga oko utemeljenja Kampusa Sveučilišta, rektor prof.dr. Dragan Ljutić mu je uručio najviše priznanje - Povelju Sveučilišta.

Znanstveni rad

Autor je više od 200 znanstvenih radova i kongresnih priopćenja od kojih je 90-ak zastupljeno u CC-u i SCI-ju. Do sada je citiran 5400 puta (Google Schoolar). Kao pozvani predavač sudjelovao je na više od 200 znanstvenih i stručnih skupova. Autor je u više stručnih i nastavnih knjiga u RH, te u niz knjiga objavljenih u SAD-u. Sudjelovao je ili sudjeluje u dodiplomskoj nastavi na medicinskim fakultetima u Zagrebu, Splitu, Osijeku, i Rijeci te na znanstvenim i stručnim poslijediplomskim studijima medicinskih fakulteta u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Veroni.

Jedan je od utemeljitelja analize DNK u svrhu identifikacije skeletnih ostataka pronađenih u masovnim grobnicama. Suosnivač je Laboratorija za kliničku i sudsku genetiku KB Split, dugogodišnji član Vladinog ureda za poginule i nestale hrvatske branitelje, a do početka mandata ministra bio je član Područnog tehnologijskog vijeća Ministarstva, znanosti i tehnologije RH. Dvije je godine bio glavni koordinator međunarodnog projekta u koji je uključeno 6 europskih država s ciljem primjene i analize novih DNK sustava u svrhu identifikacija. Osnivač (1987.) je američko-europskog kongresa iz kliničke i sudske genetike koji se održava svake 2 godine u Hrvatskoj. Od 2007. godine organizator Kongresa je ISABS (International Society for Applied Biological Sciences), a od 2003. godine u suorganizaciji kongresa sudjeluje i Mayo CLinic. Službeni časopis ISABS-a od 2007. godine je Croatian Medical Journal.

Autor je izvornih rezultata o genetičkom podrijetlu Europljana, a posebno je radio na genetičkom podrijetlu Hrvata te naroda Bosne i Hercegovine. Autor je niza radova iz područja forenzičkih znanosti, populacijske genetike, molekularne genetike skeletnih bolesti u djece itd. Radio je na Klinici za pedijatriju Kliničke bolnice Split te bio dugogodišnji voditelj laboratorija za kliničku i sudsku genetiku KB Split. Radio je i kao ravnatelj Poliklinike "Sveti Duh II", koja je u većinskom izraelskom vlasništvu. Bio je mentor u izradi desetak doktorskih disertacija, 3 magistarska rada i 2 diplomska rada. U području kliničke medicine poseban mu je interes personalizirana maedicina posebice regenerativina medicina, stanična terapija i farmakogenomika.

O rezultatima rada njegovog tima objavljeni su tekstovi u prestižnim znanstvenim časopisima poput JAMA, Science, Nature, Lancet i drugi te tiskovinama poput New York Times-a, USA Today, Chicago Tribune, Hartford Courant i dr.

Politička karijera

SFR Jugoslavija

Učlanio se u Savez komunista Jugoslavije 1982. godine te je bio kandidat Gradskog komiteta Split Saveza komunista Hrvatske 1985. godine.^[6][7][8]

Republika Hrvatska

Od prosinca 2003. godine do siječnja 2008. godine član je Vlade Republike Hrvatske i obnaša dužnost ministra znanosti, obrazovanja i športa. Prvi je hrvatski ministar odgovoran za rad cijele vertikale sustava obrazovanja (predškolski odgoj, osnovno, srednje i visoko obrazovanje), znanosti i sporta (do njegovog mandata tu su dužnost odvojeno obnašala dva ministra: ministar prosvjete i sporta te ministar znanosti i tehnologija). a prema istraživanjima američkog International Republican Institute (IRI) iz 2007. godine građani Republike Hrvatske su ga proglasili najuspješnijim ministrom u Vladi Republike Hrvatske s potporom građana od 31%. Rezultati u sustavu obrazovanja i znanosti tijekom njegova mandata doveli su do pozicioniranja Hrvatskog obrazovnog sustava na 22. mjesto na svijetu, čak ispred 12 država članica G20 skupine. Na parlamentarnim izborima 2007. godine bio je kandidat Hrvatske demokratske zajednice na listi za 11. izbornu jedinicu (lista za dijasporu), te je izborio zastupnički mandat s rezultatom od gotovo 82%. Mandat je stavio u mirovanje, a 12. siječnja 2008. ponovno je imenovan na dužnost ministra znanosti, obrazovanja i športa.

Zbog neslaganja s planiranim izdvajanjem za znanost, obrazovanje i sport, 1. srpnja 2009. godine, podnosi ostavku na ministarsku dužnost.^[9]

U studenom 2009. postaje kandidat za predsjednika Republike Hrvatske. U prvom krugu osvaja 5,93% glasova te ne ulazi u drugi krug izbora.^[5] Od 25. rujna 2007.^[10] do 5. studenoga 2009. bio je članom HDZ-a.

Dana 30. srpnja 2024. objavio je svoju kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske kao nezavisni kandidat, a istog dana podržala ga je i stranka HDZ-a.^[4] Domovinski pokret odlučio je 16. rujna 2024. da će ga podržati kao kandidata za predsjednika Republike Hrvatske.^[11]

Predsjednička kampanja

31. listopada 2024. Primorac je javno pozvao šefa vojske i časnike HV-a da odbiju poslušnost predsjedniku RH i vrhovnom zapovjedniku Oružanih snaga, Zoranu Milanoviću.^[12] Milanović je to okarakterizirao državnim udarom.^[13]

Sportski rad

Trenirao je nogomet u pomlatku NK Hajduk te atletiku u AK "Split 80".^{[nedostaje izvor]} 1987 godine osniva taekwondo klub Kocunar u Splitu. Bio je juniorski vice-prvak bivše države u taekwondo-u. 2015. godine primljen je u američku Taekwondo Kuću slave, a 2018. godine predsjednik taekwondo Europe Sakis Pragalos mu uručuje WTE Gold medal zbog njegova doprinosa u razvoju taekwondo sporta.^{[nedostaje izvor]}

Izvori

1. HDZ-ov Dragan Primorac bio je komunist i član Partije
2. KANDIDAT PARTIJE Dragan Primorac: ‘Mogu me pitati i gdje sam bio 1991.’
3. Primorac bio u Savezu komunista, htio i u Komitet. Danas se izvlači: 'A zašto me ne pitate gdje sam bio '91.'?
4. Snažna, jedinstvena potpora HDZ-a Draganu Primorcu u kandidaturi za predsjednika RH!. www.hdz.hr. 31. srpnja 2024. Pristupljeno 31. srpnja 2024.
5. Izbori za predsjednika Republike Hrvatske 2009. Državno izborno povjerenstvo RH. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. siječnja 2010. Pristupljeno 21. siječnja 2010.
6. HDZ-ov Dragan Primorac bio je komunist i član Partije. www.index.hr. Pristupljeno 31. srpnja 2024.
7. KANDIDAT PARTIJE Dragan Primorac: ‘Mogu me pitati i gdje sam bio 1991.’
8. Primorac bio u Savezu komunista, htio i u Komitet. Danas se izvlači: 'A zašto me ne pitate gdje sam bio '91.'?
9. I Primorac dao ostavku!. net.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. veljače 2021. Pristupljeno 5. prosinca 2009.
10. Ministar obrazovanja, znanosti i športa, Dragan Primorac, postao je član HDZ-a : Dragan Primorac i formalno član HDZ-a // Dnevnik.hr, Zagreb, 25. rujna 2007., 13:48
11. Domovinski pokret potvrdio: Podržat ćemo Dragana Primorca za predsjedničkog kandidata. Večernji list. Pristupljeno 16. rujna 2024.
12. Primorac poziva šefa vojske i časnike HV-a da odbiju poslušnost Milanoviću
13. Milanović: Plenković prijeti državnim udarom preko pohlepnog zgrtača nekretnina

Vanjske poveznice

Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Dragan Primorac

• Tko je tko u hrvatskoj znanosti  Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. srpnja 2008. (Wayback Machine).
• Hrvatska znanstvena bibliografija
• Službene stranice Dragana Primorca za predsjedničku kampanju