Dragoslav Bokan

Dragoslav Bokan (Beograd, 15. veljače 1961.) je srpski redatelj, književnik, kolumnist i publicist.[1] Istaknuti je velikosrpski šovinist i ultranacionalist te je kao takav aktivno sudjelovao u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku, a povezuje ga se i s pokoljem u Voćinu kojeg je srpska paravojna skupina Beli orlovi počinila nad Hrvatima u tom mjestu u prosincu 1991. godine.[2]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rođen je 15. veljače 1961. godine u Beogradu. Po očevoj liniji potječe iz Osredaka, a po majčinoj s Male Graduse. Poslije završene gimnazije u Beogradu, diplomirao je na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu i završio postdiplomski filozofski studij.

Krajem osamdesetih seli se u SAD. Odmah po povratku u Beograd iz SAD, samim početkom 1991. godine, uz podršku Dragoša Kalajića dobiva posao u Beogradskom izdavačko-grafičkom zavodu (BIGZ) kao urednik posebnih izdanja ekskluzivnih knjiga ezoterijske tradicije europske kulture. Pomoćnik mu je bio Aleksandar Gatalica.

Bokan je 1992. godine osnovao paravaojnih skupinu "Beli orlovi", čiji su pripadnici počinili ratne zločine (egzekucije, mučenja, etničko čišćenje) na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Pripadnici "Belih orlova", Dragoslava Bokana, po nekim izvorima, činili su militantno krilo Srpske narodne obnove. Bokan je izravno odgovoran [nedostaje izvor] za srpski ratni zločin u Voćinu nad Hrvatima. Prilikom strijeljanja zarobljenika Hrvata i Bošnjaka koji su bacani u Savu, Bokan je za novosadsku televiziju izjavio:

»Žao mi je mladih ustaša dok ih vodim na strijeljanje. Inače, kad vidim svoje protivnike kako mrtvi padaju, javlja mi se osjećaj sreće.«[2]

Bokan je i nakon rata poznat po šovinističkim i velikosrpskim stavovima. Voditelj je časopisa Rusija danas, koji izlazi u Beogradu.[3] Sudi im se za masakr u pograničnom selu Lovasu, kada su mještane Hrvate poslali u minsko polje. BBC-jev serijal Smrt Jugoslavije govori o optužbama koje su na račun "Belih orlova", poput one odgovornosti za masakr oko 50 civila u hrvatskom selu Voćinu.[3] Jedan je od prvih državljana Republike Srpske.[4]

Pisao je za časopis Pogledi, bio glavni i odgovorni urednik časopisa Nove ideje i bio kandidat na predsjedničkim izborima u Srbiji 1992. godine (kao vođa stranke "Srpski otadžbinski savez"). Jedan je od osnivača i potpisnika Srpske narodne obnove (SNO) u Staroj Pazovi 6. siječnja 1990. godine. Osmislio je kampanju plakata s citatima de Gaulea, Churchilla, Georgea Washingtona, Johna F. Kennedyja, Willyja Brandta uz poruku „Kosovo je Srbija”. Osnovao je časopise Lepa Srbija, Rusija danas i Vodič za život. U izdanju Službenog glasnika, Bokan je osmislio i režirao dvanaest zvučnih knjiga. Napisao je zbirku za djecu Junaci srpskog ustanka pod pseudonimom Vuk Devetak.

Bokanova monografija Politika: Mit, hronika, enciklopedija osvojila je diplomu „Zlatni pečat” na Beogradskom sajmu knjiga 2008. godine.[5] Stalni je suradnik časopisa Eko kuća i jedan je od osnivača beogradskog "Centra za strateške projekte". Bokan je suradnik i počasni član Urbanog književnog kruga (Kanada).[6][7]

Objavljene knjige

[uredi | uredi kôd]
  • Ognjeni ljiljani (1998)
  • Portret mladog dendija ili Melanholična šetnja po elizabetanskom pejzažu (2000)
  • Junaci srpskog ustanka (2004) - dječja knjiga objavljena pod pseudonimom "Vuk Devetak"
  • Beograd, grad tajni (2004)
  • Novi Sad: Od varoši do grada (2005)
  • Kosovo je srce Srbije (2008)
  • Politika: Mit, hronika, enciklopedija (2008)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Стандард.рс. 5. veljače 2012. Dragoslav Bokan: Pisanje i promena sveta (srpski). Pristupljeno 29. lipnja 2012. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  2. ↑ a b Zvonimir Alač: Beli orlovi - 15 godina poslije, index.hr, 17. kolovoza 2006. Pristupljeno 6. travnja 2016.
  3. ↑ a b Radio Slobodna Evropa, Pristupljeno 25. travnja 2013.
  4. ↑ Pogledi, br. 114, str. 18, 21. kolovoza 1992.
  5. ↑ Nagrade za najbolje. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. travnja 2016. Pristupljeno 8. veljače 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  6. ↑ Suradnici Urbanog književnog kruga. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. ožujka 2014. Pristupljeno 8. veljače 2014.
  7. ↑ Počasni članovi Urbanog književnog kruga. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. svibnja 2022. Pristupljeno 8. veljače 2014.