Dragutin Lerman | |
Dragutin Lerman | |
Rođenje | Požega, 24. kolovoza 1863. |
---|---|
Smrt | Kreševo, 12. lipnja 1918. |
Portal o životopisima |
Dragutin Lerman (Požega, 24. kolovoza 1863. – Kreševo, 12. lipnja 1918.) bio je hrvatski istraživač i putopisac.
Bio je sudionik Stanleyjevih ekspedicija u porječje Konga, sudjelovao u pregovorima i sklapanjima sporazuma s domorodačkim poglavicama. Kao generalni tajnik belgijske vlade za istočni Kongo (današnji DR Kongo) uspostavio je belgijsku kolonijalnu upravu. Otkrio je slapove na rijeci Kwilu 1893. godine i nazvao ih Zrinski Chutes – Slapovi Zrinski.[1] Darovao je Hrvatskom narodnom muzeju vrijednu zbirku predmeta naroda istočnog Konga (sada u Etnografskom muzeju u Zagrebu).
Njegov dnevnik pretvoren je u dvije knjige. Prvu, objavljena 1891. godine pod nazivom Listovi iz Afrike, napisao je i tiskao njegov prijatelj iz Požege, Julije Kempf, kojeg je Lerman obavještavao o tijeku ekspedicije. Druga knjiga je objavljena 1894. godine pod nazivom Novi listovi iz Afrike. Lerman je inspirirao dvojicu drugih hrvatskih istraživača Mirka i Stjepana Seljana koji su kartografirali Afriku i Južnu Ameriku početkom 20. stoljeća.
Umro je u Kreševu, 1918. godine, gdje se još može vidjeti njegov spomenik.